Bojim se.
Bojim se da ću postati emocionalna praznina.
Ne znam kako bih trebao odreagirati. Normalna reakcija bi valjda bila tuga i plač.
Ali stvarno ne znam šta će se dogoditi sa mnom.
Čini se da se neminovni trenutak bliži. Trenutak za koji je bilo samo pitanje vremena.
Trenutak na koji se spremam već 2 godine.
Život nam je svima mogao biti puno ljepši i bolji samo da si postavio drukčije prioritete. Da ti je obitelj bila na prvom mjestu.
Pitao si me zamjeram li ti išta u životu?
Žao mi je jedino što nismo mogli živjeti kao obitelj.
Nikad ti to nisam rekao, ali cijeli život to mislim. Volim te, bez obzira na sve...

Post je objavljen 08.06.2006. u 19:17 sati.