Rijetko u domaće video klubove stigne išta osim blockbustera, eventualnog domaćeg hita i pokojeg europskog filma ako je slučajno osvojio sve postojeće festivale na kontinentu. Glazbeni su dvd-i stoga vrlo rijetki; nije da ih nema, možete pronaći Woodstock, Doorse, Boba Dylana i slične antologijske priče, no Pink Floydi koji su se nedavno pojavili na domaćim video policama, stvarno su me iznenadili. Iako sam Live at Pompeii već davnih godina odgledao u VHS verziji, ipak se radi o kvalitetnom glazbenom uratku, snimanom na 24-kanalnom studiju direktno u amfiteatru Pompeja, pa je logično da sam imao potrebu reprodukcije istoga na kvalitetnom zapisu i po mogućnosti u kvalitetnim tehnološkim okolnostima.
Originalan film snimljen je 1972. godine, dok su Floydi radili na Dark Side of The Moon i zeru prije planetarne slave (iako su već tada bili itekako etablirani). Kako dvd nudi dodatke, pogledah odličan intervju s redateljem Adrianom Mabenom (sad već simpatičnim djedicom), a koji mi je dočarao atmosferu cjelokupne organizacije ovog projekta. Maben skromno ističe kako se film uvijek sviđao fanovima Floyda, dok ga ostali nisu cijenili/razumjeli, no, film je meni osobno npr. upravo kao dokumentaristički zapis iznimno vrijedan. Kamera je odlična, snimke vulkana i ključanja vulkanskog pepela su vrhunske, horizontalno kretanje kamere koje prati instrumentalne dijelove glazbenih dionica su totalno prilagođene filozofiji benda, pa tako Mabenove izjave ne treba shvatiti predoslovno jer, vjerojatno je presubjektivan da bi sam ocijenio svoj rad, iako s vremenske distance od 30 godina (naime, dvd izdanje je objavljeno 2002. godine).
Pripazite, originalan film nije onaj koji se nudi kao «glavni» na DVD-u, originalan film iz 1972. možete pronaći u dodacima. «Glavni» film je nafilovan kompjutorskim animacijama i nepotrebnim dodacima koji strše i kvare dojam. Nešto slično kao i novije obrade Star Wars-a iz 80-tih, sa jeftino kompjutorski ubačenim likovima; sranje sa komercijalnim prizvukom u pozadini.
Pink Floydi tih ranih 70-tih nemaju veze sa Floydima koji su danas živi; ljudi stare, gube osjećaj, okolnosti su potpuno drugačije i ovakovi filmovi su pravo bogatstvo i dokument vremena iznimne kvalitete. Znam da se nefanovima neće biti lako prešaltati na ugođaj filma, no tijekom specifičnog perioda za fokusiranje i otvaranje spoznajnih kanala rabili su se prirodni podraživači spoznajnih procesa, danas zabranjeni zakonom. Uživajte...
Post je objavljen 08.06.2006. u 18:49 sati.