Marketing
Jedne nesane noći...
Opet me počela loviti nesanica. Do 02:00 se prevrćem po krevetu, pregledam sve tv-programe, odvrtim sve radijske postaje, padnem par puta s kreveta i onda se uredno preselim na komp nastojeći se što manje izudarati dok tapkam po mraku. Upalim kompjuter, odem na net, slučajno zalutam na neku filozofsku stranici i u kutku spazim malu pričaonicu. Jupi. "Malo ćemo se zabaviti", pomislim. I onda tri puna sata razgovaram s nekim neznancem o svemu i svačemu (osim politike i sporta jer me to ne zanima). I onda me uvijek pitaju čime se bavim i imam li djece. Obožavam kad im lijepo ispalim da imam 19 godina, djeca još nisu u planu, a tek tražim fakultet. Onda se 5 minuta čude kao da sam ispala sa drugog planeta.
Zato ne volim odmah govoriti svoje godine jer kad god čujem rečenicu "Oh, još si mlada" naježim se. Kao da "mladi" imaju manji IQ i s njima se ne može razgovarati upotrebljavajući riječi duže od 5 slova. Vjerovali oni ili ne i mi znamo razgovarati o stvarima koje se ne tiču make-upa, trbušnih mišića slavnih glumaca i slično.
No da ne oduljim, ovim se putem zahvaljujem slučajnom prolazniku koji je jučer tj. jutros ubijao vrijeme sa mnom puna tri sata i naučio me puno toga o secesijskom slikarstvu. Neće to pročitati, a bome neće ni saznati koliko imam godina jer ga više nikad nikad neću čuti, ali ipak... uljepšao mi je jutro.
Post je objavljen 08.06.2006. u 18:49 sati.