Marketing
Sreća i ja....Zašto ne spojivo??
Da li ću ikad u životu,konačno,imat' jedan potpuno sretan,bezbrižan dan....???
Ne treba bit' čak niti potpuno bezbrižan ili sretan....samo da bude miran...lijep....
Ali,to se meni neće izgleda nikada dogodit'....
Sve je super uživam,sretna sam....i saznam nešto što me učini još sretnijom...a onda kao grom iz vedra neba-sve se preokrene...
Zašto neki ljudi moraju biti zli....zašto neki ne mogu čekat' pravi trenutak....zašto neki ne mogu razmišljat' svojom glavom...????
Pokušala sam shvatit',stvarno sam se trudila....ali,k'vragu i ja želim konačno taj dan....
Nikad nemam sreće kad mi treba (OK,ovo nije baš potpuna istina,onda kada mi je stvarno bila potrebna bila je tu...no,tko zna,možda je to bilo djelo i NEKOGA S KRILIMA...)
Ali,kao i svako ljudsko biće,želim sreću i u onim malim stvarima,ne bitnim Njemu,ali nama ljudima bitnim...
I onda dođe,pokuca na vrata-a mene nema doma....
Nazovem ju (sreću)-i imam osjećaj da je to konačno to...da je moja...ali onda se sjetim da nas nešto razdvaja,a ja mogu željeti,moliti,učiniti sve...ali u ovim trenucima,ovoj situaciji to nitko neće primjetiti...
Jer koliko god ta sreća pazi na mene...Pitanje je da li je uz mene....???
Nije bitno da li ste shvatili ovaj post,povezali rečenice,shvatili metafore...Ja znam što sada osjećam...
Samo me nemojte tražiti da to kažem....
A sada:ostaju vjera,ufanje i ljubav-to troje-ali najveća je među njima ljubav.
Anđeli,što mislite,da li ih ima na zemlji,u liku čovjeka,ili su to "kristalna djeca",angel...
Pozdrav,mjesec
Post je objavljen 08.06.2006. u 13:16 sati.