Obukao sam svoje najbolje odijelo. Ušminkane lakirane cipele koje su skupljale prašinu u najdaljem kutu ormara. Večeras ću kleknuti pored tvoga lijesa i plakati kao nikad. Milovat ću ti kosu na fotografiji. Osjećat ću toplinu tvojih obraza dok te budem darivao poslijednjim cjelovom.
Crkva će biti prepuna ljudi koje ne poznaješ. Prepuna crnih, grotesknih figura kojima smo se uvijek smijali. Prepuna čudnih, isprepletenih emocija. Paukova mreža. Plamen svijeća. Sve je onako kako si željela, kako si mi pričala.
U jednom ću trenutku puknuti. Rasplakat ću se i moji će me roditelji udaljavati od lijesa, a ja ću kroz jecaje, očiju crvenih od suza pružati ruke prema tebi.
Prijateljice moja. Ljubavnice. Muzo. Susjedni komadiću puzzle.
Volim te.
Večeras je posvećeno samo tebi.
Večeras je misa.
Obukao sam svoje najbolje odijelo...
Post je objavljen 08.06.2006. u 12:20 sati.