dominantnim položajem izvan gustih urbanih naselja, arhitekturom u stilu vremena (enterijeri raskošni - intreijeri funkcionalni) i vrtovima, ljetnikovci su se izdigli iznad puke gospodarske funkcije, ali ne odbacujući je.
jer obrada zemlje u kojoj nije bio isključen ni osobni rad, dobivala je korisniji i drugačiji smisao ispunjen novim vrijednostima. opuštenost boravka u prirodi, novi i drugačiji način života poznajemo pod pojmom seoska idila - ladanjska idila.
tijekom vremena mijenjali su se vlasnici imanja (stanovnici gosparskih i gospodarskih kuća). ovo neovisno je li riječ o bogatim pučanima ili vlasteoskim obiteljima. današnji njihov izgled (mislim na one očuvane, rekonstruirane ili adaptirane objekte) kroz prohujala stoljeća, a neovisno o sadržaju tek su blijeda slika jednog vremena u kojem njihova gradnja i jest i nije bila sama sebi svrhom. neki su nastali tek kao odraz prestiža, drugi opet kao nasušna potreba. veliki broj i jednih i drugih je samo ruina za sjećanje. dio se utopio u novu suvremenu već urbanu, često i nakaradnu arhitekturu, koja je poklopila i zatrla čak i mjesto na kojemu su samostojno stoljećima dominirali (nikad preblizu jedni drugima), ili ih je samo izmijenila do neprepoznatljivosti. ono što je danas poznato o postojanju tih kuća i ljetnikovaca, bilo da je već opisano ili se još uvijek makar i po segmentima može prepoznati, pokušat ću opisati na temelju postojeće dokumentacije.
cilj mi je pisati o jednom od njih, a to je nemoguće bez opće slike suburbanih objekata i života žitelja dubrovačke republike, posebno onih koji su bili i vlasnicima zemlje.
Post je objavljen 08.06.2006. u 12:14 sati.