rezidencijalni objekti ili objekti za odmor i druženje, pružaju sasvim drugačiju sliku iako i oni imaju sve elemente o kojima sam gore napisala nekoliko redaka.
ovdje prvenstveno mislim na ljetnikovce u 'rijeci dubrovačkoj', 'lapadu', 'gružu', 'trestenom' ili ponegdje na otocima, izgrađenim od 16. do 19 stoljeća.
u kući se, u prizemlju i na katu pojavljuje opet središnja dvorana (saloča ili entrata); s jedne i druge njezine strane nalaze se od dvije do četiri manje sobe. akav unutrašnji raspored tijekom stoljeća ostaje isti. dvorane su tu kao najvažnije prostorije, mjesto susreta, zajedničkog boravka, druženja i svečanosti. stoga su bile najraskošnije opremljene, često ukrašene oslikanim zidovima, zidnom draperijom ili štukaturom. (štukatura je bila gipsana uz bogati kameni friz, ovisno o kojem je razdoblju i stilu riječ). kameni namještaj: kamini, zidni ormari ili niše, umivaonici (pila), bogato obrađeni kameni dovraci, vrata i prozori, odavali su jednako ukus vlasnika, ali i vještinu majstora (klesara, graditelja, drvodjelca). za razliku od ljetnikovaca u dubini kopna, sadržaji prizemlja su varirali,. tako da su tu mogle biti cisterne za vodu - gustjerne, mlinice za masline, spremišta različite vrste, pa i ona za čamce, orsan
krilo(a) je pokriveno terasom, ali ona pripada stambenim prostorijama na katu. kad nisu bile u sastavu objekta cisterne za vodu nalazile su se u okruženju vrta. ono što je prepoznatljivi element svakog ovakvog reprezentativnog objekta i njegov statusni simbol bila je kapelica. obično je građena istodobno kad i objekt, iako ima i iznimaka. kapelica je u otvorenom prostoru vrta, nikad uz sam objekt, visinom i ukrasima dominantna i vidljiva.
sjenoviti paviljon ili otvorena lođa (lodža) s kamenim stolom i klupama, je drugi ukrasno-korisni dodatak, mjesto za ugodan odmor s kojega se pružao najljepši pogled na okolicu: rijeku, more, drugu obalu, otoke, zalaze sunca, druge ljetnikovce, panoramu ...
Post je objavljen 08.06.2006. u 12:13 sati.