ljetnikovac 'skočibuha', kako se danas popularno (skraćeno) naziva ova palača, smješten je na gradskom predjelu boninovo. preciznija lokacija mu je dio 'iza tri crkve' koje su sagrađene mnogo prije same palače.
uz ljetnikovac, s njegove južne strane, vodila je glavna cestovna spojnica dubrovnika s gružom i ostalim ( u ono vrijeme) prigradskim naseljima. u doba napoleona, početkom 19. stoljeća, prokopana je današnja cestovna poveznica, pa je ovaj sporedni cestovni krak izgubio svako prometno značenje.
kako je dubrovačko područje uglavnom stjenovito i brdovito, kazala bi da je ljetnikovac smješten
dijelom na laganoj uzvisini i lijepo je uočljiv iz pravca zapada, odnosno sjevera. pogled na njega, s juga, zaklanjaju naknadno izgrađeni objekti, a ista je situacija i s istočne strane. naime, pogled na prelijepu palaču s istočne strane zaklanja visoki dvostruki zid, koji je gledajući s ceste visok oko dva metra, ali s unutrašnje strane ljetnikovca visina mu je oko pet metara.
čitav posjed je opasan dvostruko zidanom međom, jednakog klesanog kamena, koja podsjeća na suhozid. naime, to je međa s dva jednaka lica. izgradnja ovog zida je, zapravo, prvi građevinski rad na objektu, koji je ugovoren s gruškim zidarima stjepanom gjivanovićem i đivom radićem, 7. svibnja 1576. (iako je posjed kupljen četiri godine prije, tj. 1572.).
ovaj nam podatak ujedno posvjedočuje i vrijeme početka građevinskih radova na kompleksu. ljetnikovac 'vice stjepovića skočibuhe' smjestio se je između dvije druge poznate građevine, palače vlasteline marina zamanje s jedne i one pracatove (pučanina), nešto kasnije sagrađene.
kako je teren stepenast, posjed je u dvije razine, koje se prvenstveno odnose na dva vrta: gornji i donji vrt. istovremeno takva konfiguracija terena daje varljivi dojam o visini objekta, jer je gledano s gornje etaže vrta to visoka jednokatnica, dok nam pogled iz donjeg vrta otkriva njegove stvarne razmjere i predstavlja visoku dvokatnicu s prizemljem i potkrovljem.
na temelju drugih građevinskih ugovora, imena drugih graditelja, kamenara i klesara (čija imena ovdje neću spominjati), od kojih su posljednji iz 1580.godine, može se zaključiti kako je palača bila te godine pred završetkom gradnje.
tu se spominju radovi na portalima vrata i prozora, kamina, pila i cjelokupnog kamenog namještaja. iz tih dokumenata još je jasno kako je cjelokupna gradnja ljetnikovca bila povjerena domaćim majstorima. ime arhitekte i do danas je nepoznato. međutim, uspoređujući srodne dubrovačke ladanjske građevine s ovim zdanjem iznimne ljepote, reprezentativnosti i sklada, ali i atipičnosti među njima, prevladava mišljenje kako je njegov arhitekt mogao biti jedan od vrsnih stranih stručnjaka koji su potpisivali projekte drugih velebnih javnih i privatnih dubrovačkih palača.
Post je objavljen 08.06.2006. u 11:34 sati.