Slogan je to pod kojim je prije desetak dana održana "združena akcija" brodskih udruga mladih, s ciljem skupljanja potpore osnivanju posebne ustanove provizornog naziva "Centar mladih" koja bi se brinula o potrebama mladih ljudi ovoga grada.
Ne izmišljamo toplu vodu. Takav je centar nekada postojao, možda s drugim namjerama, ali nesumnjivo doprinoseći povećanju broja i kvaliteta zbivanja za mlade u Brodu. Hoće li to biti posebna ustanova, ili krovna udruga koja će okupiti već postojeće udruge, ili će se samo zadužiti jedna osoba koja će se profesionalno time baviti nije važno: važno je da se već jednom sustavno krene u osmišljavanje javne svakodnevice mladih u gradu.
Problem su, kao i uvijek, do sada bila sredstva, ali i nedostatak dobre volje u dosadašnjim gradskim upravama. Zato me posebno razveselilo kad su na koncertu u tvrđavi glavni "meštri od ceremonije" bile dame iz gradske uprave. Hvala Dubravki, Katici i drugima iz društvenih djelatnosti, uz nadu da ovo nije bila ad hoc akcija, nego stvarni početak osnivanja Centra. Jer ne zaboravimo, ako Grad hoće centar, imat će ga! Čemu Grad prikuplja podršku za nešto što je jasno u njegovoj nadležnosti? Vlast za donošenje odluka i novac za provedbu programa su u zgradi Poglavarstva... Je li tamo i ozbiljna politička i ina dobra volja?
Jučer je bio i prvi dan zrelosti nove generacije brodskih maturanata. Prekjučer je zato bio dan za istresanje ludosti!
Pokazalo se da je i nije bilo previše. Sve ono što prigovaramo mladima ustvari je debelo preuveličano; tek punoljetni građani, tek svršeni srednjoškolci (i to čak i pod utjecajem alkohola!) pokazali su se umjerenijima od "zrelih" građana koji na utakmicama, ili drugim javnim skupovima pod utjecajem maligana znaju napraviti veće svinjarije od navodno "nedozrelih klinaca".
Povorka je bila uobičajeno šarena, pića je bilo dovoljno, glazba je bila baš za stvaranje atmosfere...
Policija je bila sjajna: u reguliranju prometa efikasna, u odnosu s maturantima dobronamjerna (vidjeh i interventnog policajca koji je umjesto valjda u opisu radnog mjesta uobičajenog posla rastjerivanja gomile, na rukama nosio maturanticu kojoj je uzbudljivost trenutka - ili koja čašica previše - udarila u glavu), ali i neprimjetna, osim u motorističkoj pratnji povorke (usput, uz rizik politiziranja, ne mogu ne primijetiti da policajci motoristi voze na potpuno izlizanim, protuzakonitim gumama! – zašto se nekoliko stotina kuna štedi na pogrešnom mjestu, koje nekoga od tih momaka može stajati života?).
Maturanti nam dakle, još jednom odoše. Na faks, pa posao, uglavnom u hrvatsku ili neke druge europske metropole. Brod ih proizvodi i redovito gubi! Oni koji ostanu, za petnaestak će se godina, poput mene, smijati nekoj novoj šarenoj povorki. Bilo je u srijedu na Korzu i onih sugrađana koji su zasigurno napunili pedeset i više godina od vlastite mature. Isto smiješak na licu i sjećanje na vlastitu mladost.
Zašto je "norijada" uopće tako popularan običaj?
Škola završava na taj dan. Već sutradan počinju maturalni ispiti, pa prijemni na fakultete, pa posao, naporno stvaranje na bilo kojem polju, pa obitelj, stvaranje doma, krediti, čekanje daleke i malene mirovine...
Prvi dan bez obaveza...
I ujedno posljednji!!! Pa tko ne bi na takav dan "ponoril"!?
Post je objavljen 08.06.2006. u 10:22 sati.