Davim se u neprobranim riječima
koje ne želim slušati uvijek ispočetka.
Glavobolja je konstantna
i zalihost je sve što mi ostaje.
Ne čujem i ne razumijem sve.
Svjetla se polako povlače s prozora,
toplina peče obraze dok klizi sa
preslabe, nesigurne žarulje.
Pričam priču umjesto da
napišem pjesmu.
Svinja ne zna kud bi s biserima
pa ih baca u blato, možda
očešu prljavštinu s leđa.
U se, na se i poda se...
Hedonizam.
Davim se glupostima
dok se pravim gluh,
pomalo autističan,
bijesan i lud.
Ali i to je već rečeno,
isfurano i pomalo klišej.
Hamlet je odavno
obavezna lektira.
Ipak,
pročitajte naslov. . .
Post je objavljen 07.06.2006. u 23:43 sati.