...Postoji li nešto iznutra što nam katkad govori kojim putem života trebamo skrenuti...?
Jedna vrsta ptica se razmnožava samo u deset dana unutar jedne godine. Morski psi točno znaju kad su te ptice prisutne na tom otoku. Ista stvar je i s tuljanima, morski psi čitav vijek idu od točke do točke po tihom oceanu i točno znaju u koje vrijeme im je koji plijen na određenom mjestu u određenom vrijeme vrlo lako dostupan. Kako su to saznali? Kako si to prenose?
Jedna pčela živi u prosjeku od mjesec dana. Pčele skupljaju med tokom cijelom proljeća i ljeta da bi skupile hranu za one naraštaje koji će živjeti preko jeseni i zime. One instinktivno skupljaju hranu za svoje generacije. Tko im je to rekao? Imaju li to zapisano negdje?
Ptica selica leti sama putem seobe ptica putem koji je utvrđen u svim pojedinostima, leti preko mora, jezera, preko šuma i sletiti će točno na onu točku gdje se nalazi njeno domovinsko gnijezdo. Kako to ona zna? Ima li neki kompas? Ako da, kako izgleda, gdje li je?
Ostavljena mačka stotine kilometara daleko od doma, u nekoj šumi vratiti će se izgladnjela, čupava, bolesna svom vlasniku. Kako je znala gdje je on? Jeli imala neku kartu?
Mravi žive u velikim skupinama točno svaki sa svojom ulogom, znajući točno kako će napraviti svoj dom i kakve su im odgovornosti. Kako to znaju? Postoji li netko tko im objasni, sakupi ih sve na hrpu i kaže?
Losos uvijek ide uzvodno rijekom i tamo se mrijesti, a zatim umre. Izlegnute ribe iz ikri počinju svoj put prema moru i u jednom trenutku ponovno se vraćaju uzvodno u rijeku i tako beskonačno… Kako znaju da moraju tako ići? Jeli im netko kaže?
Ptica točno zna kako isplesti svoje gnijezdo, točan oblik i na točno određen način… Tko joj je to rekao..? Kako zna….?
……………
I što su životinje razvijenije to manje koriste svoj instinkt, a više svoj mozak i učenje od roditelja… Recimo majmun ili slon. Sve više se počinju oslanjati na razum, činjenice i naučene stvari. I unutarnji glas potpuno zamre, izgubi se…
I ista stvar se dogodila ljudima. Oslanjajući se na razum i mozak unutarnji glas je zahrđao i izgubio se. Zapravo, rekli bi mnogi, nikad i nije postojao.
No katkad…
No katkad ljudi osjete kao da nekog poznaju godinama, a zapravo ga znaju tek par sati. Možda i minuta.
I reći će mi, hajde ne pričaj gluposti, taj osjećaj vara. Vara li zaista?
Mogu li ljudi osjetiti da su pronašli nekog sličnog sebi nakon samo par riječi?
Kakav je to klik u glavi, jeli to iluzija?
Katkad osjetim onaj čudan osjećaj iznutra.. I ja znam da će se nešto dogoditi.
Katkad gledam u nečije lažljive oči.. I ja osjetim laž. Kako to mogu osjetiti? Mogu li to osjetiti ili je i to iluzija?
Ljubav….. Osjećaj da je to ono…. Isto samo prevara i obmana..?
I taj osjećaj….Onaj koji niti jedan znanstvenik mi objasniti ne može… Taj osjećaj…Jeli on ispravan, upitam se često. Jeli to ono što nam je priroda nekad davno usadila, ali smo izgubili, zakopali u buci vremena i užurbanog života.
Možda naprosto katkad živeći u svoj toj tehnologiji, buci, galami ne čujemo glas koji iznutra vrišti, buka grada je katkad prevelika…
Znaju li ljudi isto tako možda gdje je njihov dom..? Gdje im srce sniva…
Možda smo zaboravili zapravo… Možda je čitavo vrijeme odgovor u nama, ali smo živeći u svoj toj gužvi i buci zaboravili?
Možda trebamo samo ponekad zatvoriti oči i pustiti srcu da nas vodi.. Onom unutarnjem glasu koji možda točno pravi put zna….
I odlučim danas zatvoriti oči u toj strahovitoj buci, nasloniti se na zid…. I naprosto… Osjetiti…
Kamo srce želi otići….
Jer srce zna…
Ono osjeća..
Ono vjeruje…
Svemu onome što razum ne shvaća i nikad shvatiti neće…
Jer možemo li sa sigurnošću tvrditi da smo ikada bili onako potpuno ispunjeni i sretni tamo gdje nas je samo razum odveo…?
Zato ja odlučujem odbaciti razum iza prvog ugla i srcu šapnem… Hajde, vodi me… Ti možda jedini znaš gdje mi je srce rođeno… Hajde, pokaži mi….
Jer možda zaista samo ono zna..
Možda..
Ali ako nećemo srcu vjerovati, isplati li se uopće živjeti? Kao roboti zatvoreni u hladnoći plavih staklenih zidova…
Jer čemu onda sve… Čemu isprazna pozornica života ako nismo posve ispunjeni… Ako svoj dom ne pronađemo….
Post je objavljen 07.06.2006. u 20:44 sati.