Marketing
SMISAO ŽIVOTA
Sa starog bloga sam preselila samo vamo
Život je jako zanimljiva pojava. No mene cijelo vrijeme muči pitanje koji je smisao života? Ja sam kršćanin tako da mi vjera nalaže da slijepo vjerujem Bogu, da je on stvorio svijet itd.no nigdje u bibliji se ne kaže zašto smo mi ovdje baš sada u ovom trenutku. Na primjer, znamo zašto se Fleming rodio, Newton, Tesla..., no mi smo nasprem njih samo smrtnici koji lutaju svijetom tražeći svoj smisao. Možemo si mi postaviti neke ciljeve u životu, ali to je beznačajno, da ubiješ monotoniju u životu i da ti nebude dosadno. Ali na pravu bit života se ne nailazi tako često. Sva otkrića u životu su bila slučajna, ali su nama pomogla da bolje živimo. Zašto bi mi bolje živjeli, ZA ŠTO? Nevidim rješenje u tom pitanju. U svakom društvu svaki pojedinac ima određeni utjecaj na okolinu i doprinosi zajednici, ali to su tisuće ljudi koji pokušavaju opstati, i mi se nalazimo u tom zatvorenom krugu i nemožemo se izdići. Zašto? Upravo zato što ne znamo zašto se nalazimo sad upravo na ovom mjestu. Previše nas je strah riskirati za nešto što nismo sigurni da li uopće postoji. No to je moje razmišljanje.
Neki bi rekli da smo se rodili da bismo donijeli novi život na svijet. To može biti točno, ali što vrijedi svijetu još jedan život, ako nismo ništa napravili sa vlastitim. Svijet se razvija, i samim time buduće generacije će imati lakče uvjete života od nas i tako dalje, no čemu to uopće. Kako god okreneš na posljetku te uvijek čeka smrt. Mi od života nemožemo napraviti apsolutno ništa čime bi nas sljedeća generacija zapamtila, jednostavno život ide kao da mi nismo ni postojali. Moramo se školovati i raditi da bi zaradili za krov nad glavom i za hranu, no što će nam to? Patimo se cijeli život da bi nas smrt dokrajčila. To je normalno svijetu i nitko se ne obazire na to, ali mene to već muči 2.5 godine.
Neznam zašto sam počela tako razmišljati. Ne kažem da se treba ubiti, nego treba otkriti najveći cilj u životu a to je jako teško. A najgore što mi se može dogoditi je da proživim život, a da nisam napravila od njega što sam htjela, a još gore da ne otkrijem pravi razlog mog postojanja. Jer ja mislim da svaki čovjek ima jedan glavni razlog njegova postojanja, ali teško ga jje otkriti.
Jednostavno se nemogu pomiriti sa činjenicomd a to nikad neću otkriti i nastaviti živjeti, uvuklo mi se u glavu i neželi van. Najrađe bih htjela sve to zaboraviti jer odgovore nikad neću dobiti. Previše tražim.
Znam da su to gluposti koje mi se motaju po glavi, al nemogu si pomoć, jednostavno je tako.
Post je objavljen 07.06.2006. u 20:00 sati.