Pregled posta

Zadar izborio Majstoricu... R. I. P. Dražene

A-1 NEEWS

Sve počinje i završava kod DRAŽENA, kako treba biti

Branitelji naslova izborili su odlučujuću treću utakmicu finala doigravanja. U vrućoj atmosferi zadarskih Jazina, gdje je danas i staklena boca doletjela i razbila se na parketu(!), Cibona je pretrpjela prvi poraz u domaćem prvenstvu ne uspjevši pronaći odgovor na sjajan šut domaće momčadi. Tako će novi prvak Hrvatske i naš predstavnik u Euroligi za slijedeće tri sezone biti odlučen u petak u Draženovom Domu. Pod Tornjem.



Zadar je u utakmici vodio od prve do posljednje minute, a susret su prelomili početkom drugog poluvremena kada su u posljednjih šest minuta treće četvrtine Tvrdić, Vladović, Patterson i Sesar pogodili šest trica te sedam poena viška (54:47) pretvorili u +19 (82:63). Gosti su se u posljednjoj četvrtini predvođeni ponovno igračima s klupe primakli na samo 88:83, ali Zadrani nisu dopustili veliki preokret i na kraju zasluženo slavili 99:87.



Domaćin je od samog početka ušao koncentriranije u utakmicu. Iskoristivši čak četiri pogrešna dodavanja Cibosa u prve dvije minute, Zadrani su krenuli serijom 7-0, a tricama Johnsona i Tvrdića u šestoj minuti otišli na +11 (17:6). Samo pet upućenih šuteva i šest izgubljenih lopti do tog trenutka bili su razlog što je trener gostiju Anzulović već tada u igru ubacio Kusa i Žužu.



Prvo poluvrijeme proteklo je u otvorenoj igri u kojoj su domaćini novom tricom Johnsona u 12. minuti došli do tada najvećih 31:19. No, izlaskom Penna, te provjerenim receptom smanjenja petorke Cibona se polako počela primicati. Povratak je svojom agresivnom igrom i prodorima pod obruč predvodio Taliek Brown, da bi koš Rozića minutu prije odmora zaključio seriju Cibone 8-1 i smanjio na 42:40. Ipak, šest poena Tvrdića u posljednjih 60 sekundi donijelo je Zadru na poluvremenu ugodnijih 48:42.



U prve četiri minute treće četvrtine Cibonu je svojim tricama u igri držao Bennett Davison, ali zonska obrana Cibone nije izlazila na kraj sa šuterski raspoloženim domaćinima. Ubacivši šest trica u toj dionici, Zadrani su Ciboni zabili čak 34 poena te odjurili na ogromnih 19 poena viška. Ipak, Cibosi se ne predaju. Mala petorka s danas odličnim Brownom, te čvrstim Warrenom, Marcelićem, Markotom i Rozićem u šest minuta prima isto toliko poena, dok ubacuje 18 koševa pa je na isteku 36. minute samo 88:83. Tada Anzulović vadi iz igre Browna, a vraća danas indisponiranog Penna te Kusa koji su mu se ’odužili’ s dvije ekspresno izgubljene lopte.



Zadar to iskorištava i preko Gečevskog ponovno odlazi na dvoznamenkastu prednost, a zakucavanje Sesara minutu i pol prije kraja za 96:86 otklanja svaku dvojbu o pobjedniku. Zadrane je u trijumfu predvodio Sesar sa 24 poena (trice 4/8), Johnson je dodao 17 koševa, a Gečevski 16. Kod Cibone je najefikasniji bio Penn sa 15 poena, dok su Warren i Markota zabili svaki po 12 koševa.

Ostalo je na tebi Hrc.

Don't
Fly
Just
Dunk

by

Davor
__________________________________

IN MEMORIAM - Dražen Petrović

U teškoj prometnoj nesreći pokraj bavarskog grada Ingolstadta 7. lipnja 1993. godine poginuo je hrvatski košarkaški reprezentativac, jedan od najboljih svjetskih košarkaša Dražen Petrović.
Bila je to šokantna vijest za tisuće ljudi, sportaša i sportskih zaljubljenika diljem svijeta, jednako u Europi i Sjedinjenim Državama, gdje ga i danas mnogi smatraju najvećim europskim košarkašem u povijesti. Ingolstadska policija objavila je priopćenje u kojem objašnjava tragične okolnosti pod kojima se dogodila nesreća. Toga popodneva po kišnoj i skliskoj autocesti kamion-tegljač njemačkih registarskih oznaka pokušavao je izbjeći nalet na osobni automobil u svojem traku. Vozač tegljača izgubio je kontrolu nad vozilom koje je probilo zaštitnu ogradu na sredini autoceste i prepriječilo se preko sva tri traka suprotnog smijera. U tom je trenutku iz pravca Frankfurta velikom brzinom dojurio Golf i udario u tegljač. Na mjestu nesreće poginuo je Dražen Petrović, a vozačica Golfa, njemačka manekenka, te druga suputnica, turska košarkašica teško su ozlijeđene. U Hrvatskoj se cijelog dana suze izmjenjuju s nevjericom. Samo dan prije Dražen je u Poljskoj postigao 30 koševa na susretu Europskog prvenstva. Je li moguće da nema više tog maga košarke, sjajnog čovjeka, sportaša, velikog ambasadora male i tek nedavno priznate države Hrvatske, čije je ime proslavio na svjetskim prvenstvima i olimpijadama.

Dražen je odrastao u malom primorskom gradu, Šibeniku. Većinu svojih dječačkih dana proveo je kao i većina djece iz grada. Čak i tada je bio poprilično očito da je Dražen bio poseban, govori Neven Spahija, Draženov najbliži prijatelj. Gdje god da smo išli Dražen je imao privilegirani status.
U mladosti, stariji dečki su nas uvijek tukli, onako iz čistog mira. Ali nikada nisu dirali Dražena. Ustvari, čak su ga i štitili. Dražen je bio izuzetno mudar i pametan te je bio itekako svjestan svoga statusa.
Što ga je itekako razlikovalo od ostale djece, je bila njegova želja za košarkom. Dražen je prosto obožavao košarku, i nije se stidio to i pokazati. On i njegov brat, Aleksandar, provodili su sate vježbajući i igrajući košarku na vanjskim terenima.
Uzeo bi loptu, koja je bila veća od njega i mlatio po drvenim koševima, sjeća se Aleksandar, stalno je bio u pokretu. Morao sam ga maksimalno kontrolirati da ne izleti na teren, da ga netko ne pokupi. Toliko je volio loptu.
Godine su prolazile, a njegov brat Aleksandar već je stasao u jednog od boljih igrača u zemlji te odlazi u zagrebačku Cibonu. Dražen, već tada trinaestogodišnjak, ulazi u svijet košarke kroz klub sa Baldekina, Šibenku.

Možda se i upravo tu nalazi razlog njegovih intenzivnih treniranja, čak i u ranim godinama - dva, tri puta na dan. Pet stotina ubačaja svako jutro, u 7 sati prije škole, bio bi uobičajan trening za Dražena. A onda navečer - ekipni trening. Bio bi prvi u dvorani, šutirajući prije svih, i zadnji bi odlazio. Trening i samo trening. Svako jutro, popodne, uvečer. U to vrijeme Draženova je upornost već polako pokazivala rezultate igrajući u juniorskoj ligi sa igračima 2 do 3 godine starijim od njega. Već sa petnaest godina biva uključen u rad sa prvom seniorskom momčadi te je već u toj dobi osjetio kvalitetniju košarku. Njegov rad i upornost donose mu titulu najboljeg mladog igrača u zemlji... a tek mu je bilo šesnaest godina.



Pedeset ili šesdeset koševa po utakmici u juniorskoj ligi je bilo nepisano pravilo za Dražena, prisjeća se Aleksandar, pokazujući znakove lidera među igračima svojih godina, pa i starijima.
Godinu dana kasnije, na čelu juniorske državne reprezentacije, Dražen osvaja zlatnu medalju na Europskom juniorskom prvenstu. U isto vrijeme dobiva sve veću minutažu u seniorskom pogonu, te polako zauzima svoje mjesto na profesionalnom nivou.
Većina mladih igrača napreduju kroz mlađe kategorije, nadajući se ulasku u seniorsku ekipu. Dražen je imao drugačiji plan. Pridružio se prvoj ekipi Šibenke več sa petnaest godina. Igrači u ekipi su bili 10-15 godina stariji od Dražena, ali nije bio zaplašen njihovih iskustvom niti košarkaškim znanjem. Trener Slavnić, koje je, kao što bi Draženov brat Aleksandar rekao, imao hrabrosti igrati sa mlađim igračima, vidio je u Draženu moć i intelekt koji bi uzdigao njegovu ekipu do željenih visina. I bio je u pravu...
Vođa u sedamnaestoj godini, Aleksandar govori, vjerovatno i nije bio svjestan svoga toga... nikada nije forsirao liderstvo... jednostavno mu je dodjeljeno i on ga je prihvatio.
Dražen je uistinu došao na svoje 1982. godine kada je poveo svoju ekipu do finala Kupa Koraća izgubivši od Limogesa (Francuska). Uistinu, bio je to veliki uspjeh za tako mali klub i mladu zvijezdu. Dražen je znao da su pravi dvoboji tek ispred njega. Vratiti se nazad na osnove vježbe bio je logičan korak za Dražena. U dvoranu - šest, sedam, osam sati vježbajući... do savršenstva.


U sedamnaestoj godini, Dražen je pobjeđivao protivnike koristeći svoj talenat, dribling, um. Već u ranim danima života, shvatio je što će dodatni treninzi i kvalitetan radu učiniti za njegovu karijeru... Učiniti će ga boljim od ostalih. Njegova predanost ga ponovo nosi daleko, i dalje nego ikoga u njegovoj generaciji pa i među starijima. Draženu je bilo samo osamnaest godina kada je proglašen najboljim igračem u državi, noseći svoju Šibenku do naslova prvaka. Iako je pogodio dva odlučujuća slobodna bacanja, politika je prevladala sport. Dva dana kasnije, prvenstvo je oduzeto Šibenci radi navodnog lošeg suđenja. Na ponovljenoj utakmici Šibenka se nije pojavila. Neviđena prevara u dražavnom prvenstvu nije sputavala Dražena da odvede svoj klub do još jednog finala Kupa Koraća. Europska finala učinila su ga itekako željenim u Americi. Profesionalni klubovi u Europi te sveučilišta u Americi očajnički su htjeli mladu hrvatsku zvijezdu. Po svim očekivanjima, Dražen je postao najtraženija osoba na kontinentu. Znao je da je vrijeme za odlazak. Šibenik je jednostavno postao premalen za njegove vizije.


Godinu dana u vojsci Draženu je iskoristio za odluku o nastavku karijere. Šibenika ga je pod svaku cijenu htjela zadržati; trener sveučilišne momčadi Notre Dame 'Digger' Phelps je posjetio Baldekin u želji da nagovori Dražena za preko-oceanski transfer; brojne ponude svih klubova države.
Međutim, Dražen je od prvog dana znao gdje treba ići. U klub u kojem igra njegov brat Aleksandar, klub koji je osvojio državno prvenstvo čime bi Dražen mogao igrati u premijernoj europskoj ligi. Cibona Zagreb je bio logičan korak za Dražena Petrovića. Bivši predsjednik hrvatske nacionalne ekipe, Mirko Novosel, koji je bio trener Cibone u to vrijeme govori:
Dražen se pridružio ekipi koja je osvoila nacionalno prvenstvo, ali koja je potonula u europskoj ligi sa nula pobjeda i deset poraza. On je bio ta kvaliteta koju smo trebali da postanemo europski močnici.
Četiri godine u Ciboni dalo je Draženu dovoljno vremena da pokaže sav svoj talenat u europskoj premijernoj ligi. Konačno dva brata, rame uz rame, najbolji bekovski par u Europi. Kako je bilo igrati sa Draženom? Rekao bih, najbolje i najlakše godine moje karijere, rekao je njegov brat Aleksandar.


Dražen i Cibona su osvojili sve što jedna europska ekipa može osvojiti u četiri godine. Dvostruki europski prvaci, europski kup prvaci, nacionalni prvaci, nacionalni kup prvaci, prvaci kupa Koraća, te nekoliko finala koji se neočekivano iskliznula. Aleksandar govori o tim godinama:
Što je Dražen donio Zagrebu? Spektakl za pune četiri godine! Svaki njegov pokret bio je vrhunsko djelo. Njegovo i njegovih suigrača. Draženova najveća kvaliteta?



Za velika finala i utakmice svi smo živili, ali za te male utakmice koje si morao dobiti jednostavno nije bilo dovoljno motivacije. Dražen je igrao te utakmice za njegove navijače.

Igrači Cibone su doživjeli renesansu Draženovim dolaskom. Osjećali su da nište nije nemoguće dok god je Dražen bio sa njima na parketu.
Nikada neću zaboraviti utakmicu protiv Partizana iz Beograda, tjedan dana nakon što smo osvojili naše prvo Europsko finale u Ateni protiv Reala iz Madrida. Slavili smo naš uspjeh danima i nitko nije trenirao za to vrijeme. Međutim, domaće prvenstvo još nije bilo gotovo.
Partizan je došao u Zagreb da iznenadi... očekivali su nas umorne... zabili smo im 72 koša u prvom poluvremenu. U trenucima kada nismo trenirali danima, nakon slavlja. Prva promašena trica nakon 18 minuta igra. Nezaboravno! prisjeća se Aleksandar..

Dražen je donio spektakl u Zagreb, i ne jednom je postigao 40, 50, 60 koševa u dresu Cibone. Talijanske novine usopoređivale su ga sa Mozartom, jer za njih Dražen je predstavljao - košarkaškog Mozarta. Tko može zaboraviti njegovih 8 trica zaredom protiv Limogesa (Francuska) kada je Cibona gubila 16 koševa razlike na poluvremenu. Ili protiv Simca (Italy) kada je ponovo njegova ekipa gubila 9 koševa razlike, ali zahvaljujući Draženovih 47 koševa i nekih 25 asistencija Cibona je uspjela izvući važnu utakmicu u Europskoj ligi.
Simcov trener Dan Peterson rekao je nakon utakmice: Cibona ima dobrih igrača, ali Dražen je momčad za sebe.
Osim spektakla, Dražen je donio Zagrebu i njegove radne navike. Draženovi standardi treniranje prenjeli su treneri na mlađe igrače u Ciboni i po Europi. Jutarnji treninzi postali su obavezni za sve igrače, a individualni radovi su sve učestaliji sa mlađim igračima. Ako Dražen može, možeš i ti, govorili su treneri mlađim igračima.
Neven Betričević, reporter Zagrebačkih novinskih izdanja, sjetio se priče o Draženu: Našao sam se sa Draženom radi intervjua. Bila je to njegova zadnja godina u Ciboni nakon poraz u državnom finalu. Izašao je iz automobila, noseći loptu. Pogled je nudio pitanje, samo jedno pitanje. Uporno sam gledao loptu. Dražen je rekao:
Što se čudiš. Ne mogu prestati živjeti. Ja sam svoje učinio. Lopta? Čovječe, stalno imam loptu u autu. I kad mi dođe, odem u dvoranu, šutnem 100,200 ili 500. Koliko ću danas? Ne zanam. Ali znam da ću nakon našeg razgovora u dvoranu. Idem trenirati, isprazniti se. Ovo nije kraj svijeta.
Za njega zasigurno i nije bio. Bilo je vrijeme za Dražena da krene dalje. Aleksandar je nudio završnicu.
Dražen se zaljubio u Zagreb, i nebrojeno puta je govorio o povratku, o životu u Zagrebu. Planirao je odigrati zadnje dvije godine u Ciboni. Za sve te odlične godine provedene zajedno. Dražen i Cibona. Cibona i Dražen. Nako 4 godine shvatio je da neke stvari jednostavno su neponovljive... znali smo: Dražen je morao otići. Europa je njegov slijedeći korak.
Četiri godine u Ciboni bile su iza Dražena i došlo je vrijeme novih izazova. Tri su godine prošle od kada ga je Portland draftirao u trećem krugu, i oni su još uvijek čekali košarkaškog Mozarta.
Ne znam, nisam siguran. NBA liga je izazov, ali i opasnost. U Europi sam zvijezda, tamo - tko zna. Ne, nije u pitanju samopouzdanje, uvijek sam imao dovoljno samopouzdanja, ali veliko je pitanje hoću li tamo dobiti pravu priliku. Zapravo, ima još vremena. Zasad će ostati Europa. Dražen je govorio o njegovoj odluci. Jedini klub koji je zaslužio imati igrača kao što je Dražen Petrović je bio Real Madrid. Najtrofejniji klub u europskoj košarkaškoj povijesti. Klub koji je mrzio Dražena zbog učestalih poraza protiv Cibone, konačno je dohvatio najsjajniju hrvatsku zvijezdu. Četverogodišnji multimilionski ugovor je Dražena doveo do toliko željene stepenice - najbolji igrač Europe u najtrofejnijem klubu. Možda i tada je tek podsvijesno znao da je ovo samo još jedna od stepenica prema najvećem izazovu karijere - NBA. Dražen je donio njegove profesionalne navike i entuzijazam u Madrid i preko noći postao najveća zvijezda Madrida.
Kao i u Ciboni, Dražen je donio spektakl u Real Madrid i dva pehara, Aleksandar se prisjeća, i nezaboravno Europsko Kup finale protiv Caserte kome je Dražen utrpao 62 koša!




Bilo je očito da je Dražen postao i prevelik za Europu, za bilo koji klub na europskom kontinentu. Europski Michael Jordan, kako su ga zvali, zabijao je preko 30 koševa po utakmici, najbolji u najtežim trenucima utakmica. Njegovih 42 koša u finalu playoff-a (utakmica 4.), i 8 trica u drugoj utakmici istog finala su najviša dostignuća pojedinca u povijesti španjolske košarke. 62 koša te osvajanje Europskog Kupa protiv talijanske Caserte je bio 'šećer na kraju'. Te godine, nitko nije niti znao da je ta godina u Madridu biti i njegova posljednja. Pritisak iz Portlanda je bio veći nego ikada i Dražen se odlučio za završni izazov: NBA.
Ne, nikada nije bio novac u pitanju, Aleksandar govori, Dražen je imao dovoljno novaca. Samo izazov. NBA liga je godinama bila profilirana za Amerikance. I svi su tvrdili, Europljanin tamo neće proći, ako ranije nije prošao 4 godine američkog sveučilišta. Preko noći se javila strahovita želja. Znao sam da se lomi, no odluka je mogla biti samo njegova.

Spakirao se, otišao u trenu. Jedini put u karijeri, otišao bez pozdrava.
Dražen Petrović više nije mogao čekati. Bilo mu je 25 godina i bio je spreman za njegov najveći izazov karijere - NBA. Dražen je napustio Madrid, preko noći, nije imao previše vremena za gubljenje.
Zašto sam otišao preko noći? Europa više nije mogla ponuditi ono što sam želio. Zapravo, svaka večer je bila ista. Da, volim pobjeđivati, ali što sam još u Europi mogao ostvariti? Bio sam prvak, osvojio toliko trofeja. Ponoviti Kup prvaka? Pa što, ionako bi svi rekli - dobro, opet je osvojio, ne, nije li već to nekoliko puto osvojio. Ovo je izazov koji nisam imao pravo propustiti. Ne znam što me čeka, ali znam da ovdje mogu igrati... ako će biti dovoljno minuta, Dražen je rekao nakon potpisanog ugovora sa Portlandom.
Portland nije bio sretno poglavlje Draženovog života. Trener Rick Adelman nije vjerovao Draženu i njegovim košarkaškim mogućnostima. Bio je to uistinu pravi šok za Dražena koji se nikada nije našao u sličnoj situaciji.
Adelman mi nikad nije prigovarao, no nikada mi nije objasnio zašto ne igram. Iako je znao, morao je znati koliko mogu, koliko vrijedim, Dražen je pokušavao objasniti tu nemoguću situaciju samome sebi.

Dražen je završio svoju prvu NBA sezonu sa 7.6 koševa po utakmici igrajući uglavnom pri kraju utakmica kada je pobjednik utakmice već bio odlučen. Iako bi zabio 8-10 koševa u tri, četiri minute, Rick Adelman je imao drugačiju viziju o Draženovoj ulogi u ekipi - bolje rečeno nikakvoj ulogi.



Osamnaest mjeseci se mučio u Portlandu. Mislim da je u tim trenucima do kraja sazrio, his njegov brat Aleksandar objašnjava, godinama mu se sve otvaralo, da bi preko noći ostao na klupi. Po prvi puta se osjećao bespomoćno... upravo tada Dražen je bio najčvršći.
Ako je Adelman doveo Dražena da bi natjerao Drexlera i Portera na još veći rad, svakako je uspio. Pogotovu Portera, koj je igrao i kad je bio bolestan, igrao je s temperaturom.

Porter je točno znao Draženove kvalitete i znao je što može učiniti na terenu. Pokazuje koliko je Dražen bio opasan kao igrač... čak kad i sjedi na klupi, Aleksandar je primjetio.

Slijedeća godina nije mu ponudila bolju sliku. Nije više htio gubiti vrijeme, a i njegovom strpljenju je došao kraj... želio je van Portlanda. Pritisak na njegovog menađera Worrena Legarie te novinski članci su konačno urodli plodom. Dražen je bio na izlaznim vratima Portlanda.
Mi si više nemamo što reći. Ni Adelman meni niti ja Adelmanu. Previše je vremena prošlo. Moram otići da bih dokazao koliko vrijedim. Nikad u karijeri nisam sjedio na klupi, neću ni u Portlandu. Ako moram otići u najslabiju momčad NBA lige, idem. Samo s jamstvom, ovaj puta samo s igračkim jamstvom. Dražen je rekao odlučno.
U sječnju, Dražen je otišao za New Jersey Netse i otišao je iz kluba u kojem mu nitko nije vjerovao, nitko osim jednog čovjeka - velikog Clyda Drexlera.
Siguran sam da će Dražen napraviti sjajnu NBA karijeru u New Jerseyu... igrači kao što je Dražen uvijek uspiju. Nije imao sreće ovdje, ali u Netsima će biti drugačije. Pokazati će da može igrati u ovoj ligi i vjerovatno će biti All-star igrač kroz sezonu ili dvije.
Prvo što je Dražen rekao kada je došao u New Jersey je bilo
Sada je sve gotovo, dobio sam ovdje što sam htio. Nitko me sada neće zaustaviti..



I nitko i nije. Draženov učinak se popeo na 20.5 minuta i 10 koševa po utakmici, što ga je činilo jednim od najboljih u ligi u odnosu minuta i koševa. Slijedeće godine Dražen je naprosto eksplodirao. Postao je jedan od najopasnijh napadača u NBA. Sa prosjekom od 20.6 koševa po utakmici, te sa postotkom šuta od 51 posto, Draženu je dodjeljena titula najboljeg šutera u NBA. A što reći o New Jersey Netsima? Iako su imali Dericka Colemana i Kennyia Andersona, New Jersey Netsi nikada nisu ušli u play-off do dolaska Dražena. Draženu se posebito sviđao Huston kome je 'strpao' 44 koševa

Nezaboravna noć u Portlandu. Dražen i njegovi Netsi došli su u Portland gdje ih je dočekalo veliko iznenađenje. Dražen Petrović je dobio aplauz (standig ovation) kakav će se dugo pamtiti u Portlandu.

Te godine bila je Olimpijska godina - u Barceloni. Bio je to prvi povijesni dolazak Hrvatske na Olimpijske igre popračen emocijama strahota rata u Hrvatskoj. Dražen, kao i obično, podigao je Hrvatsku momčad do najviših visina. Ne, nije bilo zlato, ali srebro zlatnog sjaja. Američka 'Ekipa snova' (Dream Team), kako su je zvali, vođena velikim Michaelom Jordanom, nudila je zastrašujuća imena: Magic Earwin Johnson, Larry Bird, Charles Barkley, Patrick Ewing, Scottie Pippen, David Robinson i ostali... bila je to uistinu najbolja ekipa u povijeti košarke. Dražen Petrović, Toni Kukoć, Dino Rađa... su bili korak iza. Trebalo je najboljoj ekipi svih vremena podosta vremena i muke do pobjede bad Hrvatskom. Biti će zapamćeno da je Hrvatska jedina momčad koja je nakon 10 minuta igre vodila protiv Dream Teama. Dražen je završio utakmicu kao najbolji strijelac sa 24 koša, a Jordan je predvodio Amerikance sa 22 koša. Draženova ljubav prema Hrvatskoj, i ne samo u košarkaškom smislu, je bila uistinu velika. Kada je Hrvatskoj trebala pomoć u mračnom vremenu rata, Dražen je bio prvi koji je priskočio, za priznanje... sa ponosom je nosio svoje državljanstvo po cijeloj Americi.




U svojoj zadnjoj NBA sezoni Dražen je otišao korak dalje. Netsov igrač broj jedan ponovo predvodi svoju ekipu sa prosjekom od 22.3 po utakmici (jedanaesti u NBA) sa fantastičnih 52 posto šuta te time po drugi put zaredom zavrijeđuje naslov najboljeg šutera u NBA... bolji od Michaela Jordana. Njegova najbolja sezona u karijeri je bila i najrazočaravajuča pošto nije bio pozvan na All-star utakmicu. Sramotna odluka NBA trenera, a pogotovo Netsa koji su gurali Colemana i Andersona prema All-star ekipi. On je bio jedini igrač iz top 15 najboljih strijelaca koji nije bio pozvan na tu premijernu utakmicu.

Mediji su ga izabrali u treću ekipu NBA-a na kraju sezone ( 15 igrača, a All star utakmica ima 24 igrača). Navijači su obožavali njegov entuzijazam i energiju, a treneri su cjenili činjenicu da je ljeto posvetio radu i unapređivanju, pogotovo u obrani.

Ali, nisu svi Draženovi suigrači obožavali njegov stil igre. Neki Netsovi igrači, pomoćni trener Netsa Paul Silas je rekao New York Timesu, imali su problem sa Draženom. Mislili su da previše šutira i zadržava loptu. Uz dodatna prepucavanja u svlačionici, Dražen je postao nezadovoljan sa upravom Netsa, koji su bili prespori u obnavljanju njegovog ugovora. Dražen je znao da je vrijeme odlaska. Želio je u ekipu sa većim apetitiom... apetitiom prema naslovu prvaka NBA.

Ali prije donošenja bilo kakve odluke, Dražen je morao otići u Poljsku radi kvalifikacijske nacionalne utakmice za odlazak na europsko prvenstvo... tjedan dana kasnije, tužna je vijest iz Njemačke proparala svijetom.



Dražen Petrović je poginuo u saobraćajnoj nesreći…



R. I. P.
------------------------------------------------------
VIDEO: DRAŽEN PETROVIĆ




Keep it real
by
Hrc




Post je objavljen 07.06.2006. u 19:20 sati.