Naizgled obična pomalo bezlična katnica, no ipak u lokalnim novogradiškim okvirima izuzetno značajna kada je riječ o politici, utjecajima, moći i sudbini građana. Tu je smještena gradska uprava i većina županijskih institucija te ispostava ureda državne uprave. To je dakle središnje administrativno, birokratsko središte grada i okolice, motiv kojeg ćete nerijetko naći na razglednicama Nove Gradiške. Iako je po meni ružno arhitektonsko zdanje, neizbježna je jer je u strogom centru grada. Nekada je u gradu živio izvjesni vicmaher Munja koji je, kako kažu na zidu klaonice napisao parolu „Tito je naš“ te imao smisla za razne druge zafrkancije zbog kojih mu je tadašnja milicija non-stop bila za petama i nisu ga voljeli. Navodno je Munja pio piće u „staklenjaku“ (ispod ove zgrade) te ugledao jednog svog prijatelja birokratu na drugom katu, te mu uzviknuo:“daj baci koju za piće!“. Ovaj je bacio tadašnje dvije papirnate novčanice (iljadarke) no jedna je zapela na prozoru prvog kata. Munja je vješto odmah prokomentirao:“trebao sam ti reći da ne šalješ preko Općine jer oni odmah oderu porez“.
Nije se puno promijenilo od Munjinog vremena, samo što su tu sad neki drugi ljudi koji obnašaju („strašno važne“) poslove. Ljudi kažu ako hoćeš doista saznati kakav je tko, daj mu vlast na određeno vrijeme. Mnogi se u tom slučaju izmijene, postanu si strašno značajni a što je najgore zaborave otkud su i što su prije bili. Nisu svi tu dakako loši ( da ne ispadne da ih netko grdi) no narod je smislio i onu „kad se uš napije i guzicu natrči“ a to katkada baš paše za one koji se „otuđe od naroda“. Ideal svakog nezaposlenog u ovom gradu bilo bi zaposlenje u ovoj zgradi, a to bi značilo da si „na proračunskim jaslama“ ma što se događalo u firmama.
Post je objavljen 07.06.2006. u 14:55 sati.