Sigurno sam u nekom rodu s moljcima! Kažu da su oni jako osjetljivi na mirise. Doduše, uz njihovu veličinu to im i nije teško biti.
Ozbiljno, imam vjerojatno jači osjet mirisa nego što je uobičajeno. Kako inače protumačiti to što mi okolina postaje mirisno prenametljiva. Pušački dah namirišem na pet metara. Jedan miris od 10 mL imam već tri godine, koristim ga samo u nuždi. Ima stvari koje ne mogu izbjeći. Muževu kolonjsku vodu (srećom, brzo isparava). Sredstva za pranje (suđa, podova, rublja) mirišu, omekšivači mirišu. Kako li samo proizvedu sve te mirise prirode? Imam otopinu za pranje pločica koja miriše po đurđicama! Moram napraviti propuh kad je koristim da što prije nestane miris. Ne smijem se niti sjetiti trudnoća, tad sam mjesecima ribala zube četkicom bez paste ne bi li ih bar nekako očistila. U protivnom, mučnine. Kupila sam, ništa ne sluteći, sadnice baš mirisnih maćuhica. Zaobilazim ih. Imamo grm jorgovana u vrtu, u kuću ne smije! U vazi je trenutno nemirisni buket od zvončića, ivančica i trava. Oku i nosu ugodan.
Post je objavljen 13.06.2006. u 09:22 sati.