Ljubav je uvijek nova.
Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.
Ljubav naš može odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede.
Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja.
Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.
Treba ići za ljubavlju gdje god ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge.
Jer, u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreće ususret nama.
I spasi nas.
Paulo Coelho :
Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala
Post je objavljen 07.06.2006. u 11:15 sati.