Marketing
.:: ZEBNJA ::..
...bilo je kasno poslijepodne, Kristina je nekud otišla, nemam pojma više kuda. S klincima sam bio doma sam... Noa je cendrao, izbijanje zubića činilo ga je takvim... tražio je svu moju pažnju... odvraćao sam ga od boli na tisuće načina... slušali smo navijačke pjesme, plesali mašući rukama - on to obožava, od legača pravili autiće i brmbajući ih vozili... uvijek mu to na usne navuče prekrasan osmjeh... u svemu tome provirivao sam povremeno kroz prozor i kontrolirao Šimuna koji se igrao u pješčaniku. U jednom takvom kontrolnom izviđanju spazio sam kako se nad Pitomačom navlače olujni oblaci... Lampica za akciju se upalila! Torbicu aparata prebacio sam preko ramena, Nou strpao u kolica, Šimunu rekao da se brzo vraćamo i neka ne odlazi nikuda iz dvorišta i... krenusmo preko ceste... na brzinu smo, drndavom vožnjom dječjih kolica, prevalili livadu i stigli do žita... škljocao sam bjesomučno... Noa je čupkao travke, rukama mahao oblacima... vjetar je sve jače puhao... bili smo tako do prvih kapi kiše...
Post je objavljen 08.06.2006. u 05:15 sati.