Ne može pjesma danas da pjeva,
Izmiješala se slova, izgubila smisao.
U očima Bogova jutros je pomračenje,
Jer ih kopka i muči jedna loša misao.
Gdje li je kraj mržnji i zlu ljudskom,
Kada je to čovjek izgubio čovječnost?
Čije bitke potomci još uvijek vode,
I do kada će ratnici imenom odlazit u vječnost?
I nema odgovora, i Bogovi ostaše nijemi,
I šuti Božanska država, posramljena cijela.
Ostaje samo jedna istina u čovjeku stvorena,
Svak sam odgovara za svoje postupke i svoja djela.