Nikako da prođe ovo ružno, prohladno i kišovito vrijeme. Znao sam ići na more i u lipnju i disati na škrge od vrućine, a na ovo se doista teško naviknuti. I doista prvi jutarnji susreti počinju s pričom o ružnom vremenu. Svi se čude i proklinju i pokušavaju se sjetiti kada je zadnji puta u ovo doba godine bilo ovako. Ja se opet sjetim priče iz rata kada sam bio željan vlastita kreveta i jastuka i kako sam to počeo cijeniti tek kada sam izgubio. Možda su i ove kiše ovdje da nas nauče da više cijenimo Sunce. jer kad je lijepo vrijeme ne divimo mu se i stalno pričamo - "joj kako je ovo lijepo". Sjećam se i moje bivše firme u kojoj je direktor sazvao kolegij da se u Pravilnik unese sistem kažnjavanja djelatnika za pogreške. Rekoh tada direktoru da ako to uvede onda mora imati i sistem nagrađivanja, jer će dobiti negativnu kritičnu masu djelatnika. Tako je na koncu i odlučio.
Primjećujemo samo loše stvari i samo nas one dotaknu, a onda se čudimo zašto mediji donose samo loše vijesti. Pa oni to rade jer se mi time hranimo.
Treba cijeli naš pogled na svijet okrenuti naglavačke, staviti pink naočale i primjećivati samo dobre stvari, jer loše će vam ionako svakog dana kucati na vrata. Kažu da je think pink dobro i za zdravlje.
Post je objavljen 07.06.2006. u 07:21 sati.