Pred samim vrhom dočekao ih je mrak i kako su i konj i čovjek već bili umorni od puta, odluče tu prenočiti. Bio je u podnožju vrha, proplanak okružen malenim kvrgavim borovima. Tu je Jul založio vatru nakupivši prethodno suhe češere i polomljene mrtve grane. Konj je stajao podalje spuštene glave kao kad spava. Jul skide plašt i prebaci ga preko usnulog konja. Sam sjede na pločasti kamen koji je dogurao do vatre. Iz čuturice popije kratak gutljaj ambrozije i zauzme ugodnu meditacijsku pozu. Mislio je malo utonuti u drugu dimenziju i možda skočiti do svoje lijepe žene. Već dugo su bili razdvojeni i nedostajala mu je njezina staloženost i mir, isto kao i bijele duge nježne ruke i meka plava mirišava kosa, zanosni hod i mili osmjeh. Sekundu prije nego je uronio u sebe trzne ga neobičan zvuk iz tame. Ukočio se u osluškivanju i određivanju smjera zvuka. Šušnulo je kao da netko navlači praznu vreću za sobom kroz visoku travu ali ovdje nije bilo trave, već samo kamenje posuto rijetkim borovim iglicama koje vjetar još nije saprao sa visoravni i ponešto zakržljalog mirišljavog bilja i nešto žute lišaji, koja se razgmizala kamenim liticama. Zvuk se pojavio sad iz više smjerova i kao da je okruživao njegov vatreni krug sa svih strana. Šuštanje se pretvorilo u struganje ljuski o ljuske, kao da je gomila zmija plesalo oko njega. Jeza mu se dizala gmižući polako uz kičmu i penjući se ostavljala nakostrešene dlačice na tijelu. Kad je doplazila do vrha glave osjetio je kako mu lasi strše na sve strane kao da ga je grom pogodio. Konj je i dalje mirno spavao nesvijestan situacije oko sebe. Jul privuče najdeblju granu iz vatre k sebi, tako da je neizgoreni komad bio nadohvat ruke. Čekao je.
U trenu se našao usred kola ogromnih Naga koje su se okupile oko vatre i plesale neki samo njima znan ples, ne obazirući se uopće na strance. Pjevale su nekim jezikom koji mu je bio poznat ali ništa nije razumio. Osjećao se začarano. I dalje je čekao razvoj čudne situacije. Nage je poznavao ali nikad nije s njima dolazio u kontakt. Bar ne u ovom životu. One su stanovnici onkraj svijeta živih ljudi, tu su i nisu tu, vidiš ih ali kao da ih nema. Sanjaš ih ali one žive u snima.
Ples kako je počeo tako je naglo i stao. Sve se umirilo, samo je još vatra dogorijevala. Noć se ponovo spustila i nalegla svuda oko njih. Bilo ih je 6. 6 Naga svaka sa 6 ruku, u svakoj ruci po kartaka, obredni nož. U zlatnoj kruni dragulj. Svaka Naga svoju boju nosi. Gole im dojke sjaje se na mjesečini. Lijepa lica i duge crne kose spletene u čudna pletiva povezane kristalnim perlama. Kao čipka najlijepša počivaju na njihovim golim leđima i ramenima. Preljepe žene uska struka i mlječne kože. Ispod struka se ne usudi pogledati, jeza ga podilazi. Zna što se dolje krije ali zna da ih ni ne smije tamo gledati. Ko gleda loše prolazi. Njihova magija se tamo krije...
Post je objavljen 06.06.2006. u 23:59 sati.