Baš sam sjedila malo na prozoru, gledala sve ljepote svoga grada i otplovila u neki svoj zamišljen, predivan svijet. More je bilo mirno i beskonačno, i dašak vjetra bi poremetio njegovu smirenost i skald. Sve kapljice cinile su jednu nedodirljivu cjelinu, bilo je to more koje još nikada do sad nisam gledala na taj način. U daljini su se nazirali mutni i daleki obrisi krka i cresa..Dok su se u blizini gradska svjetla savršeno uklapala u tu mirnoću i ljepotu. Pala je kap kiše, pa još jedna, još jedna.. Baš sam se lijepo zamislila i baš sam sretna što živim u Rijeci, svom najdražem i najljepšem gradu, bez kojeg neznam šta bi...
Post je objavljen 06.06.2006. u 23:40 sati.