Marketing
Vrijeđanje Isusa
Ovih dana pojavila se vijest o nedavno izdanoj zbirci učeničkih pjesama u Elektrotehničkoj školi u Sarajevu. Najmanje jedan bloger se osvrnuo na tu vijest te pod krinkom nekakvog zdravog razuma negoduje zbog reakcije Crkve u BiH. Dakako da svatko u demokraciji ima pravo na svoje mišljenje, međutim začudio me popriličan broj komentara na tu vijest koji su bili u istom stilu. Čini se da mnogi zapravo ne razumiju temelje demokratskog uređenja, pošto ispada da valjda u demokratskom društvu svatko može svakoga vrijeđati osnovano ili neosnovano, sakrivajući se iza "mita" o demokratskoj slobodi. Još bi to i moglo proći kada bi se radilo o samo još jednoj zbirci pjesama ili romanu. Međutim, mnogi su previdjeli da se radi o zbirci pjesama izdanoj od strane škole, dakle obrazovne ustanove. Ako u demokratskom društvu svatko i ima pravo vrijeđati svetinje, svakako treba imati na umu da to nije dopušteno uvijek i na svakom mjestu. Škola kao obrazovna ustanova ima kao jedan od temeljnih ciljeva (a osobito u BiH) poštivanje multikuluturalnosti društva u kojem živimo. Nije moguće očekivati da bi škola trebala, ograđujući se slobodom misli, svojim učenicima da vrijeđaju nacionalne ili vjerske osjećaje svojih kolega. Kakva bi to obrazovna ustanova bila i koji bi bili njeni ciljevi kada bi jednako dopustila da pjesnik napiše kako su pripadnici određenog naroda kopilad kojoj je mjesto dva metra ispod zemlje? Iako meni to nije upitno, dopuštam da je objektivno upitno, je li dopušten ovakav govor bilo gdje i bilo kada u jednoj demokratskoj sredini, a kamo li u školi.
Stoga je najprirodnija reakcija kardinala Puljića na ovaj događaj. Jasno je da netko treba reći kako ovakvoj vrsti vrijeđanja nije mjesto niti u društvu, a niti u školi. Ono što nekima na žalost nije baš jasno jest to da se tu ne radi ni o kakvom pozivu na palež knjiga, cenzuru ili štogod tome slično. Radi se o glasu koji želi upozoriti da se u jednoj državnoj ustanovi vrijeđaju nečije svetinje, i time njihova prava. To postaje još jasnije kada se uzme u obzir činjenica da sporna pjesma nije niti prvi niti posljednji slučaj vrijeđanja Boga ili Isusa. Pa ipak Crkva ne reagira na ovakav način kod svakog slučaja. Zašto? Jednostavno zato što se ovdje radi o državnoj ustanovi koja obrazuje i odgaja maloljetne osobe. Radi se o posebno osjetljivom slučaju. Svakodnevno čitamo u štampi uvrede usmjerene protiv Boga i Crkve, trenutno je u središtu pažnje i film Da Vinci Code koji svakako vrijeđa vjerske osjećaje katolika, pa ipak nigdje nisam pročitao kako Crkva traži od državnih institucija skidanje filma s programa ili nekakvo spaljivanje. Neki ljudi Crkve rekli su svoje kritičko mišljenje o filmu što je sasvim normalna stvar ali tu je stvar stala. Tako je i sa većinom sličnih situacija. Valja dakle vidjeti razliku između uvreda koje se provlače kroz mediju ili sredstva zabave od onih koji se služe državnom obrazovnom institucijom jer se radi o različitim područjima sa različitim ciljevima djelovanja.
Zaključujem kako reakcija kardinala Puljića nije nikakvo pozivanje na palež ili borba protiv demokratskih sloboda, već jednostavno glas koji upozorava na kršenje nekih prava koja bi nam trebala svima biti zajamčena, a između ostalog i prava na to da obrazovne ustanove u kojima se obrazuju naša djeca ne vrijeđaju ovako eksplicitno ničija uvjerenja.
Još bih dodao kako valja primjetiti i to da su i sami bošnjački intelektualci prosudili čitav slučaj u svjetlu ovakvog razmišljanja i ispravno reagirali. To je za svaku pohvalu. Dobro je što nije bilo nikakvih agresivnih istupa, jer na kraju krajeva prije malo vremena je svijet potresala afera oko vrijeđanja Muhameda. Valja biti svjestan da muslimani koji vjeruju da je Muhamed Božji poslanik, jednako vjeruju i o Isusu. Ipak se nadam da će nasilje u bilo kojem obliku izostati u ovom slučaju.
Post je objavljen 06.06.2006. u 20:03 sati.