"Da, možda nisam dobra. Samo glupa. Otac je otišao i mi radije živimo ovdje nego tamo, i živim u sobi i vidim te kad si tako ljubazan da me posjetiš i ovisna sam o njegovateljičinoj mentalnoj stimulaciji...dobro, je li onda čudno što sam sve gluplja? Imam te velike misli, trenutke kad mi je um preplavljen svjetlosnim valom koji me ispunjava osjećajem moći vitalnosti razumijevanja i gane me tajna svemira, a onda je opet ovo vrijeme sredstva za povraćanje ili četkanje kose ili promjenu posteljine. Ili svi ovi prekrivači... Pomislim kako sam dosegla neki neobični vrhunac s kojeg je sve jasno a onda ispadne da se radi tek o jednom od bezbrojnih načina na koji "ludim", kako je to otac uvijek nazivao."
Susan Sontag: Alice u krevetu
Post je objavljen 06.06.2006. u 18:01 sati.