Ponovljena kretnja, praznina odzvanja posred nas...nijeme riječi, boje sna,
naranče naših tijela posred sobe, miris kiše u poljupcima, nečujne sjenke nad gradom...Tražim tu sliku u sebi ispočetka, njenu ritmičnu raspršenost u mom zamagljenom pogledu. Postoji li ta slika negdje izvan nas? Ili je tek uobrazilja naše nijemosti?
Ljubav je afrodizijak noći, pijanstvo strasti, nedovršen okvir za slutnju... Igra, u čiji izazov si zarobljen poput kositrenog vojnika. I već tvoji ratovi počinju u rovovima mog srca, dok ja skrivam zeleno-plavičaste perle jutra ispod jastuka i čekam tebe - dječaka da se vrati iz svoje sanjive priče.
Da li te volim još, šapnut ću ti jednom...
Post je objavljen 06.06.2006. u 16:48 sati.