Vuci i šuti, tako je i u životu. Radi i ne misli previše o smislu (zašto ovo?, zašto ono?). Sve zapravo ima smisla kad se imaš za koga ili čega boriti i raditi. Ima dosta onih koji stalno nešto mute, varaju i stječu bez rada i to čak drugima nameću kao ogledni model. Pitanje je dokle će to oni tako moći ( dotjerati cara do duvara). Svako je vrijeme na neki način vrijeme nepravdi ali i časti, ponosa i pravednosti. Čovjek mora imati stav, kao ovaj lijepi par konja u zaprezi koji nije pognuo glave nego kao da se diči i prkosi ljepotom, a zapravo voza neke baje i seke koji nisu ni vrijedne takve počasti. Daj Bože zdravlja, pa de šta ćeš( netko će reći pa de jedno pivo). Katkad pomislim da me netko danima prati u stopu možda bi rekao da ja nisam normalan. Događaju mi se razne stvari i svašta radim i po danu i po noći ( od teških šljakerskih poslova do nekakvih nazovi intelektualnih poslova koji su dosta složeni). Svestranost i nije neka vrlina, rekli bi neki. Bolje da si u nečemu savršen, nego da „petljaš“ sa svim i svačim. Upravo današnji uvjeti nekako nas tjeraju da svaštarimo i da se u svašta moramo razumjeti. Kad sam vidio kako su mi neki „majstori“ uzeli mjeru za neke poslove, odlučio sam naučiti neke elementarne stvari njihovih zanata. Kud ga moliš da ti dođe, čekaš danima, on dođe pa to „ofrlje“ spetlja „ni sebi ni svom“, a dobro naplati. Na kraju opet moraš sam popravljati za njim. Da imam više vremena i novaca svašta bi se usudio raditi. Najgore je kad o nekom ovisiš, a najbolje je kad sam o svemu možeš odlučivati i diktirati kad će se što raditi i na koji način. Držati sve konce ili kajase u rukama mogu prave gazde. Konji osjete svog dobrog gospodara ili pak ruku nepoznatog i nesigurnog čovjeka kojem ne vjeruju. Svi smo na putu na neki način i stalno nekud moramo ili trebamo, kao konji koji vuku zaprežna kola. Zapravo smo stalno tu i pravimo tek male pomake, ali nema veze, još nismo pognuli glavu pred poteškoćama.
Post je objavljen 06.06.2006. u 16:33 sati.