Stotine lica utopljenih u teksturu
Dezorijentirane, amorfne mase.
Fragmenti se otkidaju, utrkuju, bježe, iščezavaju…
Miris truleži, dosade, spokoja.
I sivilo komunističkih zgrada,
Ispucane fasade, zahrđale antene,
arhaični ‚H’ dimnjaci,
mahovinom obrasli krovovi
Ne...kiša nije skup crtica koje bolje zamjećujemo
Ispred tamne podloge.
Može li je tko zaustaviti u trenutku i brojati kapi...
Barem u mislima.
Post je objavljen 06.06.2006. u 13:22 sati.