Jednom sam došla u napast posjetiti ženu koja zna što će biti. Ženu koja, uz neminovno pogađanje pojedinih događaja iz prošlosti koji su nas determiniral i (po fatalističkom razmišljanju) predestinirali, ujedno predviđa i što nas čeka.
Ne želim sad o razlozima koji su me nagnali na ovaj meni do jučer (u odnosu na onaj, je li, dan) totalno nezamisliv čin.
Bilo je to prije dvije godine, kad mi se činilo da sam (zdravstveno) u velikim govnima.
No da ne dužim sad. Želim samo reći što sam očekivala, temeljem prijašnjih doživljaja priča o cigićkama, babama gatarama i sl. fenomenima u kojima utjelovljena leži sposobnost čitanja sudbine.
Prije nego što sam saznala za ovu gospođu (i nedugo je zatim i upoznala) čula sam za svakojake babe gatare; Bila je tako, navodno, jedna u spli'skoj Varoši, kojoj su kokoši trčale po kuhinji i sudoperu, a ona, onako zapuštena i raščupana bi ti gatala iz fundaća (dalm. talog kave) i (navodno, nepogrješivo) čitala kad i za koga ćeš se udati, koliko djece ćete imati, gdje ćete živjeti, koliko ćete (i ako ćete) putovati, koliko ćete živjeti i hoćeš li se slagati s jetrvama (dalm. žene od muževljeve braće, kako li se samo književno nazivaju?! Šogorice?), itd., itd.
Nemalo fascinirana pričama tada starijih teta (tada mi je starija bila svaka od 20, jer je meni bilo teen godina), ipak nikad nisam poklekla porivu da odem toj babi. A znamenita je bila, ako me nisu lagale. Valjda nikad nisam htjela otići iz uvjerenja da će se moj život tako divno odvijati i da me čeka sva sreća ovog svijeta, da mi ne treba neka babuskara da mi samo sve to što već i sama znam potvrdi!
I da joj za to još i platim.
A da ne govorim da sam sumnjičava bila i iz prostog razloga što mi je jednom najpoznatija spli'ska cigićka (koja je, čitala sam u "Slobodnoj" prošle ili pretprošle godine umrla, Bog da joj dušu 'prosti!), nakon što joj nisam htjela dati 10 kuna, rekla da ću se dogodine udati i imati dvoje djece (a bila sam u 3. srednje!)! K'o da je to, ako ćemo pravo, nešto loše!?
Barem gledajući s ove perspektive, kad, ne samo što nemam dvoje djece, nego se još nisam ni udala!
I tako ja nikad nisam došla u napast posjetiti nekakve ćiribiriba bakice, vidilice, proricateljice, guru-majstorice i ine koje bi mi mogle pomoći u bezizlaznosti neke situacije uslijed nefunkcioniranja prirodnog nakon-kiše-dolazi-sunce mehanizma.
Do tog rujna 2004.
E neću vam reći što mi je sve teta rekla!
Samo znam da je bila vraški dobra i poprilično toga iz prošlosti pogodila k'o prston u govno (nježna dalmatinska izreka za precizno).
No jedno mi ipak nije rekla - da ću nakon što je preporučim dobroj frendici iz osnovnjaka i nakon što je ova posjeti ostati bez nje.
Mislim, frendice.
Svakako, oduševljena njenom metodom čitanja iz dlana (a ne fažola (dalm. grah) ili fundaća (gore već prevedeno)), a ponajviše od svega njezinim svjetovnim, inteligentnim, čistim i necigićkim izgledom (što se uvelike razlikovalo od predrasude kakvoj sam robovala u ranijoj dobi) i konstatacijom da meni nije apsolutno ništa, ja sam je odlučila preporučiti nekom tko je u sličnom penisu kao i ja.
Rekla mi je da mi nije ništa (jer ja sam opako bila zabrijala da mi je neka teška i neizlječiva bolest), već da prolazim kroz neku fazu koju je ona i nazvala i svojom imenom, ali se ne sjećam više kojim.
Meni je bilo najvažnije da mi nije ništa.
Samo mala ofanziva hipohondrije.
Dugoročno gledajući, nimalo bezopasno.
Ali spomena nevrijedno.
Barem zasad kad sam zdrava.
Od hipohondrije.
Ispostavilo se da je moja preporuka dragoj prijateljici iz osnovnjaka, koja, igrom slučaja, ovdje važi za osobu u većem penisu od mene u ono vrijeme, zapravo bila golema pogreška.
Ova joj je rekla kako će u dogledno vrijeme otići Ameriku i tamo se realizirati na planu o kojem uvijek sanja.
To je bila istina. Mislim, to da je ova oduvijek sanjala Ameriku.
Ali i ja sam, majke ti!
Svakako, kad sam jednom nakon svega srela tu frendicu, s neopisivim oduševljenjem mi je ispričala sve to što joj ne vidilica rekla.
I da se u potpunosti poklapa s njenim viđenjem svoje budućnosti i željama koje ima.
Blago njoj.
I da će se valjda udati za nekog tipa. Jest da ga još nije upoznala, ali uskoro hoće.
Od tada se ovoj mojoj frendici gubi svaki trag.
Ne, nije nestala, ali kao da me počela izbjegavati.
U nekoliko navrata sam joj SMS-om predložila kavu, šetnjicu gradom i sl., ali ova bi me svaki put otkantala u finjaka.
Ne znam što joj se dogodilo i zašto mi se ne javlja, ali nisam li joj napravila golemu uslugu?!
Ostvarila sam joj želje!
Zapravo, želju da čuje da će joj se ostvariti želje!
Omajgad! Sad mi je jasnije....
Možda i nisam...
Voli vas Sagitta koja je svojedobno koketirala s bijelom magijom.
Ali sad je clean.
Post je objavljen 06.06.2006. u 11:50 sati.