Marketing
vozi me po cijelom gradu dok se ne vidi sunce, la la la
Znam da u zadnje vrijeme pišem jako malo. Razlog je i to što sam sve manje vezana uz blog. Usprkos tome što imam cijele dan vremena, ne uspijem napisati ni jedan post. Praktički, visim po netu, a ne pišem ništa. Ali i dalje vas sve posjećujem.
Nikako da se počnem učiti za faks. Stvarno mi je krajnji čas da počnem. Trenutno mi je jedina želja da napišem taj prijamni, i vidim svoje ime između tisuću drugih. No, zar to nije svakome želja? Upisati ono što želi. Postići ono što želi. No, problem je što sam sad u nekom stadiju potpune nemogućnosti samomotivacije. A prijamni mi je za malo više od mjesec dana.
Dečko mi je doma. Nisam ga vidla 3 tjedna. Kroz ta tri tjedna užasno mi je falil. Kad je došel, sam pak s druge strane imala osjećaj da smo se jučer vidli. Koliko je to vrijeme relativno. Tu je samo 3 dana. Koliko god to zvučalo malo, it means a world to me.
Uglavnom da vas više ne zamaram, idem ja dalje na fotelju. Ubijati vrijeme.
Post je objavljen 06.06.2006. u 09:43 sati.