Marketing
Hippos
Galileja
U ovom proputovanju Galilejom, vodim vas najprije s onu stranu Genezaretskog ili Galilejskog jezera, na istok, na padine Golanske visoravni.
Ovdje, 350 metara iznad razine Galilejskog jezera, a to znači na 150 metara nadmorske visine, smjestio se utvrđeni grad Hippos.
Njegovo ime na grčkom znači »Konj«, a aramejski ili hebrejski nazvan je Sussita, što znači otprilike isto. Arapsko mu je ime Qal’at el-Husn, što znači »Konjska utvrda.« U davnini su ljudi očito imali puno mašte, pa ih je oblik ovog brežuljka podsjećao na konjsku glavu.
Grad je osnovan u helenističko doba, negdje sredinom 3. stoljeća pr. Kr., kad se na ovim prostorima vodila borba između nasljednika Aleksandra Velikog, Seleukovića koji su vladali Sirijom i Ptolemejevića koji su vladali Egiptom. Vjerojatno su ovaj grad-utvrdu izgradili Seleukovići, jer mu je puno ime Antiohija Hippos. Antioh je bilo ime nekolicini vladara iz te dinastije, pa su i širom područja njihova utjecaja nicali gradovi s imenom Antiohija, poput današnje Antakije u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, ili nekadašnje Antiohije u središtu Male Azije.
Hippos se nalazi dva kilometra od obale jezera, u blizini kibuca En Gev, do kojega svrate sve skupine turista koje se nađu na jezeru. Ipak, do samoga grada rijetko tko svrati. Vozilo se mora ostaviti u podnožju brijega, a put valja nastaviti stazom pješice.
Usput će se možda naći i koje upozorenje o postavljenim minama, ostatak iz nekih, ne tako davnih, vremena, pa je bolje ne hodati izvan predviđenog prostora.
Hippos je uvijek bio nastanjen većinski grčko-rimskim stanovništvom, koje je bilo i poganske religije. Josip Flavije opisuje kako je jednom židovski vladar Aleksandar Janej (oko 83.-80. pr. Kr.) osvojio ovaj grad-državu i prisilo sve stanovnike na obraćenje na židovstvo, što je uključivalo, naravno, i prisilno obrezanje.
63. godine pr. Kr. rimski vojskovođa Pompej osvaja ovo područje, te od deset gradova, uglavnom s istočne strane Genezaretskog jezera i rijeke Jordana, stvara pokrajinu pod nazivom Dekapolis, »Desetograđe.« Svi su ti gradovi bili obilježeni grčko-rimskom kulturom i poganskom religijom, a uživali su posebnu samoupravu.
Hippos nije mogao biti pretjerano velik, budući da nije imao vlastiti izvor vode, nego je ovisio samo o kišnici. Ipak, i ono malo što je bilo izgrađeno, bilo je veličanstveno, prema svim mjerama grčke kulture.
Pred nama je Decumanus Maximus, glavna ulica koja se protezala od istoka prema zapadu (na zapadu se vidi Galilejsko jezero). Uz nju se počeo izgrađivati grad.
Poseban su ugođaj ulicama, trgovima i ostalim javnim prostorima davali crveni granitni stupovi, uvezeni iz Egipta.
Pred nama je pločnik glavnoga trga, foruma, uz koji su stajali hramovi, a od njih je danas najbolje vidljiv nimfej sa zapadne strane.
Tu je i stup s grčkim natpisom.
Nakon Drugog židovskog ustanka (135. godine) izgrađen je akvadukt kojim je voda dovedena s izvora na Golanskoj visoravni. Ovdje se vidi ostatak cjevovoda toga akvadukta.
Taj je pothvat omogućio daljnji rast grada i povećanje broja stanovnika.
Nastavak: Hippos, bizantsko doba
Post je objavljen 06.06.2006. u 08:46 sati.