Danas sam se digla jako rano. Otišla sam u Veliku dvoranu na doručak. Učinilo mi se da dvorana nikada nije bila tako prazna. Za učiteljskim stolom su bili samo Dumbledore, Binns i Snape. Snape se preko cijele dvorane zaderao.
Snape: Pa, gospođice Black! Zašto ne spavate? Nečista savjest, zar ne? Znam ja takve kao vi... Ja: Profesore, nemam ja nečistu savjest! Baš suprotno...
Ma kreten! Nečista savjest... On bi ju trebao imati koliko muči učenike. Za Griffindorskim stolom je sjedila meni neka nepoznata cura. U Velikoj dvorani je bila monotonija kao na Binnsovim predavanjima. Otišla sam sjesti za Griffindorski stol. Došla sam do one cure. Upoznale smo se. Zove se Anira Davis. Ima lijepo ime, al je cura užasno čudna, al ono, stvarno čudna. Stekla sam osjećaj da je neki usamljenik, pa možda je pomalo i umišljena. Ma kaj ja pričam? Uopće ne poznam curu, a tu je ogovaram. Grozna sam! Ali mislim da se ni ja njoj nisam najbolje svidjela. Ubrzo je u dvoranu ušao Alex. Bio je odlično raspoložen, kao da uopće nije sedam sati. Počeo mi je pričati viceve i nasmijavati me. Plakala sam od smijeha. Anna je stvarno sretna kaj ima tak dobrog dečka (al David je ipak najbolji). Poslije osam su u dvoranu počeli dolaziti i ostali učenici, pa je brzo nastala galama. Prvi sat smo imali Čarobne napitke (lol). Čista katastrofa! Opet mi je Snape oduzeo bodove jer nisam željela samljeti Malfoyu jelenov rog. Njega je ruka boljela (možeš mislit), pa nije mogao. A jadan! Joj, kako ga mrzim! Svakim danom sve više... Kako se taj tip preserava. Pa to trebaš studirat preseravanje da se ponašaš kao Malfoy. A imali smo i Skrb za magična stvorenja. Hagrid je donio opet vatrenaste prstenaše. Njemu su to jako zanimljive životinje i želi da se mi naučimo brinuti o njima. Opet su nam svi pobjegli i Hagrid je poludio. Bilo mu je dosta i prstenaša i vatre i nas (hvala Bogu). Nismo imali Proricanje sudbine jer je u to vrijeme bilo ono okupljanje za novi predmet u Velikoj dvorani. Otišla sam sa Anabell, Annom, Arwen i J.J. u Veliku dvoranu. U dvorani je bilo poslagano sedam stolova. Na svakom stolu je bila ceduljica sa rednim brojem od jedan do sedam. Tip koji je stajao u sredini Velike dvorane je rekao da te ceduljice predstavljaju jednu godinu u Hogwartsu i da svatko sjedne za stol na kojem je ceduljica njegove godine. Sjela sam sa Annom, Arwen i J.J. za četvrti stol po redu sa ceduljicom na kojoj je pisalo četiri. Taj tip u smeđoj pelerini se počeo prešetavati od jednog stola do drugog. Kod svakog učenika je zastao. Dođao je do našeg stola, i ubrzo do Anne.
Blackwood: Molim??? Pa što se događa? Nije moguće... Anna: Moguće je. Ako vas zanima, oklument i legiliment sam. Blackwood: Ali kako? Pa vi ste tek četvrta godina...
Kada sam pogledala oko sebe primijetila sam da cijela Velika dvorana gleda u naš stol. Tip je brzo otišao od našeg stola i nastavio obilazak. Baš kada je taj tip stao u sredinu dvorane, ušao je Dumbledore.
Dumbledore: Oprostite što kasnim! Ovaj gospodin ovdje vam se zove Godric Blackwood. On će vam predavati Oklumenciju i Legilimenciju, a kako smo se maloprije dogovorili, i Obranu od mračnih sila. Blackwood: Sutra ću objaviti popis onih koji mogu slušati predavanja o Oklumenciji i Legilimenciji. Zbog jednog neobičnog slučaja ovdje u dvorani, ta dva predmeta ćete slušati zajedno, i tretirat će se kao jedan zaseban predmet.
Otišla sam sa Annom, Alexom i Davidom u društvenu. Putem smo razgovarali. Anna mi je objasnila da je ona oklument i legiliment od kada se rodila i da je to naslijedila od mame. Njih troje su još ostali u društvenoj, a ja sam otišla u spavaonicu. Sve to s Lupinom mi je bilo malo čudno. Možda je i on uklet?