Marketing
Draženova godišnjica
Sutra će biti 13 godina kako je u prometnoj nesreći poginuo najveći hrvatski košarkaš svih vremena - Dražen Petrović. Tu sam novost saznao kao hrvatski vojnik u zadarskom zaleđu i mislio sam da se dečki šale, jer nekako misliš da su ljudi poput Dražena besmrtni.
Godinu dana ranije imao sam interview s Draženom u hotelu Palace u Zagrebu, a zgoda obična, a opet govori o njegovoj veličini. Bilo je to uoči odlaska naše reprezentacije na Olimpijske igre u Barceloni gdje je naš team igrao protiv jedinog legitimnog USA dream teama (Jordan, Magic, Bird, Barkley).
Ja, malo piskaralo iz slavonske metropole, pitam tada Dražena za razgovor, on pristane i sjedne kraj mene u udobne kožne fotelje. Onda stiže Aco Petrović i odvodi ga van, jer ga navodno zove Novosel. Dražen se ustaje ali mi kaže da će me poslije potražiti. Da, mislim, baš njega briga za mene, od toliko obaveza, ta on je u središtu pažnje...
Međutim, nakon svečanosti proglašenja košarkaša godine (bio je to tada Komazec), prilazi mi Danko Radić (sada prezidente HKS-a), i kaže da me Dražen očekuje. Ma, jel moguće, sjetio se!? Interview je objavljen u Glasu Slavonije (to je jedna od objavljenih slika na kojoj sam imao bujnu kosu).
Sjetim se koliko su me puta odbijale raznorazne "veličine" iako ja ne spadam u kategoriju senzacionalista, a Dražen je potražio mene... Koja je to veličina!!! Nedostaje nam...
Post je objavljen 06.06.2006. u 07:04 sati.