Marketing
Pisci i štakori
Jučer popodne sam ušićarila sat vremena i šmugnula do Prague Writers Festivala gdje su se okupili Jorge Semprun, Vassilis Vassilikos, Robert Menasse i Jorie Graham.
Razgovor se vodio na temu 'Nema života bez ideala'.
U potpisu - Arthur Miller.
Moderirao Gary Younge.
Govorilo se o kompleksnosti stvarnosti, mnogobrojnim i istovremenim istinama, funkcijama umjetnosti, idealima Gestapoa, idealima terorizma, idealima humanizma + cijelom nizu operativnih sistema koji se u nekom povijesnom trenutku predstavljaju kao ideali. Sve u svemu, jedna više-manje zanimljiva diskusija koju sam odslušala s užitkom, no iz koje me nije zabljesnula munja spoznaje i otvorila raskošne dveri nove dimenzije.
Više me zanimala interakcija ekipe koja je sjedila na stejdžu.
Semprun i Vassilikos pasivno sjede kraj svojih mikrofona i puštaju mlađariju da zbori. Da nisu ti koji jesu, rekla bih da su dementni štićenici obližnjeg staračkog doma koji su zabunom dolutali na pozornicu. Očito je da su dobar komad života proveli po literarnim festivalima, autogramijadama, čitanjima za publiku, u takvim i sličnim raspravama pred zainteresiranim pukom.
Sve su vidjeli, sve su rekli, umorni su i ne da im se skakati kroz vatrene obruče ideoloških finti za ljubav praškog auditorija.
Uvjerena sam da razmišljaju o hladnom buffetu u predvorju. Starčad i djeca najviše se vesele slatkišima.
Zato Austrijanac Menasse unosi dinamiku u razgovor. Doima se strasno angažiranim intelektualcem. Prije četrdesetak godina sigurno bi podržavao RAF i Brigade Rosse. Danas jaše po valovima antiamerikanizma i demokratskog deficita u EU.
Kako nije prošao konc-logor kao Semprun, jer je premlad, a zaobišao ga je i politički egzil (Semprun + Vassilikos) jer dolazi iz uređenog društva, vjerojatno osjeća dašak inferiornosti u odnosu na staru gardu. Kvalifikacije njegovog političkog mučeništva ne odgovaraju grandioznosti teme. Fakit!
Ipak, Menasse se iskupljuje time što baca 'kontroverzne' bombice na koje reagiraju Amerikanci iz publike – Austrijanac im očito ide na živce. Ne kuži svetost Twin Towers relikvija + njegova je kritika Busha 'pre-europska' čak i za liberalne američke uši.
Američki štih cijeloj predstavi daje Jorie Graham koja je bez sumnje jedna pametna i elokventna osoba, no majko mila, predugo operira po sveučilištima! Preuzela je moderatorsku ulogu od Younga, cijelo vrijeme 'zaokružuje' raspravu i daje joj formu, dovršava misao sugovornika, uskače kad treba i kad ne treba. Nikako da se riješi fantomskih studenata i shvati da je među odraslim ljudima kojima ne treba objašnjavati što su mislili time što su upravo rekli.
Pred Jorie je konačno utihnuo i Austrijanac. Energija je neuništiva, a Jorie je energija. Tako su Amerikanci opet zaveli red među ubogim Europljanima.
No, jebeš pisce, danas su mi puno zanimljiviji bili štakori...
Veli Pajo da se na Lofty forumima (objekt u koji se useljavamo već tisuću godina) vodi živa rasprava o štakorima.
Naime, javio se izvjesni Jirka s pitanjem - što da radi? Misli da mu štakori kake u dnevnom boravku. Stanuje na prvom katu, nema kućnog ljubimca, a govanjca ga svakodnevno dočekuju kada se vrati s posla. Čuo je da je škvadra s prizemlja u svojim vrtovima vidjela štakore, no Jirku muči kako se vrag dovukao do prvog kata?
Isto pitanje muči i moga Paju.
Ja mu velim – pa kroz cijevi, to zna svako dete iz paštete - zahodska školjka najvjerojatnije.
Tu Pajo padne u nesvjest i dotakne unutrašnju ženu u sebi – ciju!!! Problijedio, stisnuo Gicu Galaksiju uz prsa, skoro pa se popeo na stolicu sa zadignutom suknjom, zaziva higijensku službu i deratizaciju!
Pa sam ga počastila Pričom o Dvjema Majkama.
Dakle, moja Majka vrati se s nekog davnog ljetovanja na par dana u Zagreb. U kupaonici zatekne Štakora.
Veli Mama: "Bok, Stari, otkud ti?"
Štakor je ocjenjivački pogleda, razmisli sekundu-dvije i buć!, baci se naglavce u zahodsku školjku i otpliva odakle je i došao.
Stara me nazove i ispriča kako je bla, bla, doma našla štakora:
"Ma, mislila sam, kud svi, neka bude i štakor, ali onda sam vidjela da je raščerupao jedan ručnik, složio si ga je u kut iza košare za prljavi veš, znači: očito da je ženka i pri tome skotna, sprema gnijezdo, a kud ću s tolikim štakorima, ajde da je jedan, tako da sam odlučila zatvoriti poklopac na zahodu da više ne dolazi, valjda će jadna naći gdje da okoti mlade, baš mi je žao, ali morala sam..."
Ne znam gdje je otplivala Mamina prijateljica.
Ni razglednicu da pošalje.
Post je objavljen 06.06.2006. u 10:25 sati.