Na usnama,
zaspala pjesma,
opominje sve
novodošle nasrtaje
zauvijek izgubljenog
plemstva,
koje je sebe
dobrovoljno sahranilo
misirskim dolinama.
Osvježeni vjetrovi
kad nađu tvoje kose,
mojim željama pomršene,
vratiće se svojim otocima,
gdje vile viju gnijezda.
Da mi želje ne zaspu,
Da mi nadanje ne zamre.
I ne uplaši se
rike lavova,
koji i
ne znaju zašto
krv pljuju oni,
koji su puno voljeli
i još voljet će.
Ne spavaj,
mila dušo,
negdje
skrivenog anđela.
Ne zbog mene.
Zbog onih
koji mi ne
vjerovaše,
i sebe
nevjerom
zatrovaše.
Ako te nema,
neka te bude,
na ognjištima,
gdje se djeca griju
nakon teškog rada,
negdje,
podno Kordilijera.
Post je objavljen 05.06.2006. u 23:06 sati.