evo bliži se i taj dugo očekivani, magični, čudesni, nevjerovatni, nikad zaboravljen, i nadasve dugo prepričavan 18. rođendan našeg člana. konačno če i on bit punoljetan. vjerovatno se pitate koja je razlika između 1., 2., 3., 5., 18. rođendana. ma ko da je sad to bitno. ljudi, on dobiva vozačku (Bože sačuvaj), odgovara za svoje postupke. Ali ono što me je ponukalo da napišem ovaj članak je to što je on nas sve zvao na proslavo tog dana. Nije kao neki članovi (žabac) prešutio da će slaviti rođendan negdje u gradu nego je reko ajde ljudi, svi mi dođite na ručak i ostajete do ujutro, ili dokad već hočete. to se cijeni, to je pravi član ove naše zajednice te naš sestrić. triput hura za njega. hura, hura,hura. Juhuuuuuuu. Jeeeeeee. Bravooooo. Živio. Usput, kad vidite auto koji je dosad vozila samo mama njegova, sad se zapitajte hočete li bezbrižno i čedno i polako prelaziti cestu ili ćete nekoliko puta pogledati lijevo desno, pa čak i gore dolje jer nikad se ne zna s koje strane dolazi opasnost. Eto toliko za danas, i znajte bliži se deset hiljaditi posjet ovom blogu. Unaprijed fala.
Post je objavljen 05.06.2006. u 23:09 sati.