Koliko puta ste čuli ovo pitanje od vaših poznanika kojima ste rekli, ili koji su na neki alternativni način čuli za vaš blog? Imate li spreman odgovor na to pitanje? Ovo pišem zato jer ja taj odgovor baš i nemam. Počeo sam ga pisati iz čiste dosade, iako sam inače kreativan i originalan, inspiraciju za pisanje bloga (čitaj: "ideju sam ukrao od") mog prijatelja windsona. E sad kak je on to počeo pisati neznam, nadam se da će se izjasniti ovdje.
Neki dan sam razmišljao o tome i došao do jednog zanimljivog zaključka. Prije nešto više od godinu dana je završio moj srednjoškolski život. U školi sam volio mnogo toga, najviše ekipu i neobaveznu zabavu. Ali postojali su neki predmeti(ili bar elementi istih) koji su mi pružali zadovoljstvo. Jedna od stvari koje sam u školi volio svakako je bilo pisanje školske zadaćnice. Ostatak Hrvatskog jezika bio je monoton i jedino me školska zadaćnica mogla motivirati. Nije da sam se nešto posebno pripremao za nju, ponekad sam u školi ostao zatečen da kako ju baš danas pišemo. Ali pisanje mi je oduvijek bilo zadovoljstvo. Gramatički ponekad nekorektne(vi ste svjedoci toga) ali stilski uvijek dotjerane i čitljive zadaćnice donjele su mi jedine odlične ocjene iz hrvatskog. Profesorica je nerijetko bila zabezeknuta opusom riječnika i smislenošću besmislica koje je trpio papir po kojem sam pisao. Iskreni ljudi mi uz smijeh kažu nešo tipa: "Al ga ti znaš nasrati da to nije istina!" E pa istina je, oduvijek sam se volio pismeno izražavati, i hvala onome tko mi je podario tu sposobnost pisanja. Školska zadaća se pisala dva školska sata, prvi sat je obično manifestirala kreativna kriza i razmišljanje o odabiru teme, tako da je tek drugi sat obično sve krenulo, i to kako. Primječujem da mi se ista stvar događa kad pišem na blogu. Krenem bez neke posebne volje, inspiracije ili teme pisati post, i kad krenem nemože me više ništa zaustaviti, te se taj post isprva osmišljen kao peterorečenični updejt čisto reda radi pretvori u najduži post kojeg je moje smeće od bloga ikad moralo prezentirati krajnjem korisniku.
Sad sam na faxu, na faxu na kojem nema Hrvatskog jezia kao kolegija, to je dobro iz razloga što materinji jezik nije moje primarno polje zanimanja. Loše je samo iz pogleda zadaćnice-koja mi fali. Ovaj blog je izgleda supstitut za tu nesretnu zadaćnicu, istina, neke stvari su drugačije, ne moram ga čitati pred cijelim razredom koji se pod utjecajem mojih inspiriranih rečenica znao koljektivno valjati od smijeha. Nema ocijene u klasičnom smislu. Jedini način bodovanja ovjde mi pruža ovaj brojač glava kojeg je moj blog negdi pokupio i vuče ga ko spolnu boleštinu. I to više od mjesec dana, naime blog neki dan dobio mjesečnicu, bilo je krvi do koljena iako nismo to proslavili adekvatnim postom. A kaj da vam velim, nije mi se dalo pisati..možda da sam sjeo za komp bi i krenula inspiracija pa bi stvorio neki ogromni trijumfalni post napisan u slavljeničkom zanosu, ali nije to moj stil.
Možda me ostavi volja za pisanjem, prestane pucati inspiracija, tada će i ovaj blog otići u povijest. Sudeći po counteru koji se ovih dana vrti oko brojke 700, rekao bih da je barem 300 ljudi barem nakratko imalo smiješak na licu potaknut mojim baljezganjem. Kako sam došao do 300? Pa računajte da većina ljudi blog otvori jednom, manji broj dvaput ili triput, oni koji me poznaju češće zavire pa se tu nakupi po 10-ak klikova, a tu su bili i moji očajnički pokušaju da u blogeditoru malo uredim i nakitim blog da to liči nećemu, pa poslje svake preinake stisnem tipku "pogledaj blog" i odokativno se tako nakupilo jedno 70-100 hitova. Sve u svemu ja zadovoljan, zadovoljan postignutim, a još zadovoljniji činjenicom koju sam upravo shvatio putem ovog posta, da pišem kad me pukne za neki svoj gušt i za drugo mi puca kita.
Evo, i ovo je treba biti jedan reda-radi update čisto da ne zapustim ovaj blog na način na koji je ONO zapustilo svoje kržljavo tijelo. Jedini razlog što ovo tipkam je taj što me je jedan prijatelj danas pitao jel sam update-ao kaj preko vikenda jer obično stavljam izvještaje o izlascima. Ovaj put, vjerujte mi, stvarno nemam kaj napisati, vrijeme je bilo gnjilo tako da je bio izlazak light, s 25% manje alkohola, i smanjenjem jutarnje mamurnosti za punih 82,3%. I baš ovaj vikend je bio light izlazak, kad sam iznimno imao cijelu nedjelju slobodnu da se odmorim. Pas masters. Zaključujem post dobrom starom izrekom : "I onda neš pil!"
EDIT: I da, sutra je datum gospodni 6.6.06. ,ima da zaključate kokoši u svinjce, djecu u štale, koze u garažu, i srbe na vrbe, jer u protivnom po njih dolazi sam črni vrag, zli sotona, neven ciganovič, i svi drugi sinonimi za vladara pakla. Nemojte piti hladno ni hodat bosi po betonu, jer bi mogli završit na traumatološkom odjelu šanka neke birtije ispijajući svoj 3. extra slatki čaj.
Post je objavljen 05.06.2006. u 23:00 sati.