Potaknuta knjigon koju san nedavno pročitala ,počela san razmišljati i skužila kako je to sve skupa čudno. Knjiga obrađuje nekakvu luđačku tematiku,koliko san ja skužila,o odnosu duševno bolesnih ljudi prema ostatku svita i odnosu ostatka svita prema njima.
To je u biti sve tako logično. Po piscu je,u biti,jedini važan čimbenik definiranja nekog ludim ili ne okolina. I to sve tako ima smisla. Znači,ti ljudi u umobolnicama su za one ljude koji su s njima unutra(zatvoreni,al dobro) skroz normalni. Oni su za naše poimanje ludi,ali isto tako smo mi za njih ludi.Tako,npr. da jedna,uvjetno rečeno,normalna osoba odluči proboraviti neko vrime u umobolnici,ta jedna jedina psihički zdrava osoba bi bila smatrana ludom jer je neprilagođena okolini. To je onda(ne znan sad koliko se to baš može uspoređivati,al probat ću)na neki način slično teoriji devijantnosti. Jer kad se broj devijanata(uopće nije važan razlog devijantnosti,govorin općenito) poveća u toj mjeri da nadmaši broj onih koji se,kao, normalno,prilagođeno,ponašaju,tada oni,prije smatrani prilagođenima,postaju devijanti.
Dobro,ne kažen da je to sve baš tako u stvarnom životu,al ako je 20% toga onako kako je u knjizi,onda to sve skupa i nije tako komplicirano kako se čini.
Pisac je ispriča neku pričicu koja bi valjda tribala donekle pojasniti taj odnos normalnog-nenormalnog. Ne sićan se baš svega najbolje i već san vratila knjigu ali probat ću to objasniti,tj. prepričati. Ja mislin da ide ovako nekako: u jednoj kraljevini je sve bilo idilično dok jednog dana jedan čarobnjak(ja mislim čarobnjak,al nisan baš sigurna) nije odlučija nekakav napitak,od kojeg poludiš,ubaciti u izvor(ili bunar) iz kojeg cjelokupno pučanstvo uzima vodu. Jedini koji nije pija tu vodu bija je kralj jer je on ima privatni izvor(sad bi neki rekli da je privatno vlasništvo uzrok svih problema,al neću o tom…). Bilo kako bilo,svi su pošandrcali osin kralja. Kako je on još bija razuman,tražija je načine kako da suzbije ludilo. Ali naravno da su se te kraljeve naredbe i pokušaji spašavanja pučanstvu činili nerazumnima i ubrzo su oni,koji su bili ludi,počeli govoriti da je KRALJ lud i odlučili ga svrgniti s prijestolja.I tako je kralj skužija da je jedini način da nastavi vladati taj da i on sam popije lude vode. To je i učinija. I tada se idila vratila u kraljevstvo. Svi su bili ludi,ali samo za okolna kraljevstva. Oni su se međusobno smatrali normalnima i savršeno funkcionirali na toj luđačkoj razini.
Znači,u uvjetima di su svi ludi,oni koji su po našim shvaćanjima normalni postaju ludi i obrnuto. Ajme,malo san se zapetljala,ali valjda je jasno što je pjesnik htio reći...
Post je objavljen 05.06.2006. u 22:47 sati.