U E grupi glavnu će rič vodit Talijani koji će svojim šminkerskim plavim dresovima zamantat protivnike i izvuć kakvu 1:0 pobjedu i dva nerješena rezultata, i po mogućnošću čistih mriža provuć će se guzovanski u drugi krug ka i svaki put dosad. Nekako mi ne ulivaju povjerenje da bi mogli išta više napravit, ali to su gadi talijanski, pa je od njih svašta za očekivat. Do njih će bit Česi, svojevrsni svevremenski dark horse svjetskih prvenstava (jer uvik imaju reprezentaciju sposobnu da iz drugoga plana napravi kakvo iznenađenje). Sa Čehon, koji figurira ka najjači svjetski golman, Nedvedon, Poborskin, Šmiceron i Kolleron koji su prošli zenit karijere, uz nešto mlađe Rosickoga i Baroša, ako ih mimoiđu ozljede zadnji in je vlak da naprave nešto veliko. Kad će ako neće sad? Gana u Kouffuru i Essienu ima glavne uzdanice, ali ostatak ekipe im nije na nivou ove dvojice. Za njih i Amerikance prolaz u drugi krug je čista fantastika. Ne bi volija da me demantiraju, posebno Ameri, kako čitan i gledan na TV-u najčuvanija od svih reprezentacija na Mundijalu.
E onda dolazi «naša» grupa. U nas se, po starome dobrome običaju, već računa da smo u drugome krugu, ali bojin se da ćemo se gorko razočarat. Ono šta bi nas moglo dignit je jedino momčadski duh kakvoga još nije bilo u reprezentaciji (pa čak ni one 98.) U svakoj izjavi se vidi da su momci čvrsto jedan uz drugoga. Koliko će to trajat i oće li poslje prve loše utakmice sve puknit, vidit ćemo. Australija, da ne igra u našoj grupi (ipak san ja kakav takav, jadan, ali ipak patriot), bila bi selekcija koju bi najviše simpatizira. Imaju onaj neki duh i ponos kakav nose Irci i Škoti kad igraju za svoju zemlju, a krasi ih i ekvivalentan borbeni duh, koliko san vidija na onoj utakmici protiv Nizozemaca. Trideset i dvi godine su čekali pojavljivanje u završnici i nakon toliko gorkih pilula u doigravanjima protiv južnoameričkih i azijskih ekipa, evo prilike za ovaj simpatični melting pot igrača hrvatskog, makedonskog, talijanskog, njemačkog, grčkog, englesko-irsko-škotskoga pedigrea da se pokažu. Volija bi reč da in držin palčeve... Ma eto reč ću! Nek pobjedi bolji...
O Brazilu ne triba puno govorit. Bez premca su iznad svih, igraju najlipši balun i svi će po inerciji i tradiciji navijat za njih. Budući da ja ne volin nikad bit među većinon, veličanstvenome Ronaldhinu usprkos, bit ću kontra njih u svakoj utakmici iako san svjestan i s tugon u srcu ću reć da će njihovo eventualno ispadanje prije finala definitivno bit gubitak i za nogomet i za samo svjetsko prvenstvo. Ni Japanci više nisu «japanci», a bogami ni «nogometni indijanci». Najbolji igrači igraju in po Evropi, a desetku in nosi Celticov šogun Nakamura. Sve u svemu, vatrenima će bit krajnje jebeno...
Grupa G mi vonja na Arsenal: Francuska će letit na Henryjevin krilima (a sve se bojin da će on bit i jedino pogonsko gorivo koje će ih nosit), Švicarce će predvodit Senderos koji in je unatoč tome što ima samo 21 godinu već posta prirodni lider, a udarna igla Toga je Adebayor. Nema sumnje da će Wenger s gušton pratit ovu grupu. Samo još fali da je Park Ji Sung umisto za United prošle godine potpisa za Arsenal i doživljaj bi bija potpun. Francuzi bi ovde tribali proć dalje, a ka druge bi volija vidit Koreance (nek se i azijci malo vesele). U zadnjoj grupi mi se čini da je situacija najčišća: Španjolci i Ukrajinci će dalje, iako bi volija da furijama neko od ova dva autsajdera, Arabija ili Tunis, pomrse račune.
Eto otkrija san van moja predviđanja i simpatije na Mundijalu. Velika je vjerojatnost da se uopće ovako neće dogodit kako bi ja volija i kako san predvidija, posebno ako otiđen do kladionice i uplatin koju kunu na ovo. Tada slobodno uplatite sve kontra od mene i na pragu ste velikoga bogatstva.
Post je objavljen 05.06.2006. u 22:27 sati.