Marketing
what do you know, oh you don't know nothing
puklo me jučer...listala sam sve pizdarijice koje sam pisala u zadnje dvi godine. jedina poveznica svim mojim postovima je da su apsolutno bez koncepta. prema tome cijeli moj blog je koncept free.
puklo me jučer...htjela sam biti intelektualna. jer, svi se mi volimo bar ponekad pohvaliti, kao studiramo, kao buduća smo inteligencija ove zemlje, kao napravit ćemo nešto sa svojim životima nakon što nam se diploma nađe u ruci.
puklo me jučer...shvatila sam da sam se ulijenila. ne u smislu da ne radin ništa, jer to nije ništa novo, već u smislu da u slobodno vrime ne radim one stvari koje sam inače radila.
a imala sam u srednjoj školi viziju sebe kao malene provincijalke u velikom gradu (totalni klišej) koja će se vući po izložbama, ići povremeno u kazalište, skakutati po koncertima, ići u kino (jer ono u šibeniku ne radi još od stoljeća sedmog), nabavljati cedejove, čitat knjige...
izložbe? zadnja je bila negdje krajem 10 mjeseca – izložba novinarske fotografije.
mogla sam biti intelektualna i pisati o tome na svom blogu. biti kulturna i obrazovana. (kako to samo krasno zvuči)
kazalište? u 7 miseci otkako sam u zg-u u kazalištu sam bila puta dva. i obe su predstave bile krasne. (tu se mogu izvući na onu dobru staru – kvaliteta je važnija od kvantitete)
koncerti? e, ajde bar sam tu ispunila vlastita očekivanja i bila sam na hrpi genijalnih i manje genijalnih koncerata, ali mi nikad nije palo napamet da svoje dojmove podijelim na blogu.
knjige? nekako se poklopilo da za niti jednu klnju nisam imala volje, osim murakamija. murakami je car.
kino? ili filmovi općenito? tu sam autsajder totalni, priznajem. u kinu bila zadnji put na ice age 2. nije mi bija dobar. s obzirom na tko je smjestio crvenkapici. ozbiljni filmovi? a-a.
zašto sve ovo pišem? zato šta mi je genijalno pročitat dobar članak/recenziju o bilo kojoj od gore navedenih kategorija. i šta mi je palo na pamet da i ja to, kao buduća novinaraka, ne mogu, nego MORAM. i da bi bilo krasno da su moji zapisi koncipirani kao suvisli osvrti na događanja oko mene.
no oni su, kao što rekoh, koncept free.
ne znam...valjda su me moji dragi starci odgojili tako da razmišljam da postoji viši oblik zabave od subotnjeg pijanog izlaska (mada neman apsolutno ništa protiv, štoviše i dapače).
puklo me jučer...naljutila sam se na samu sebe. ne zato šta nisam savršeno pratila svoj plan za kuturno uzdizanje. naljutila sam se jer mi je uopće palo na pamet procjenjivati kvalitetu svog života i sebe kao osobe kroz sve neostvarene i zakašnjele ideje i planove.
prošlost ne mogu mijenjati, mogu budućnost, ali mogu brate i sadašnjost. odma sad!
*ali ja ću uvik ostati koncept free. jebiga*
Post je objavljen 05.06.2006. u 21:26 sati.