Svaki put kad pomislim na tebe duboko udahnem. Još uvijek stojim ovdje na istom mjestu, a ti si miljama daleko i pitam se kako sam mogla pobjeći. Osjećam kako oluja prolazi kroz moje smrznuto srce. Kad čujem tvoje ime, uvijek se nasmijem. Provodim vrijeme misleći na tebe. To me izluđuje, ali shvaćam da se to zapravo moje srce para po dugačkom šavu. Pred ljudima se pretvaram da mi uopće ne nedostaješ, ali ne uspijevam pa pokušavam ne misliti na tebe, ali izgleda da gubim ovu bitku. Nikad nisam rekla da sam sveta jer i ja sam samo čovjek i zbog toga griješim. Zato te molim da mi ne okrećeš leđa svaki puta kad me vidiš jer mi uvijek slomiš srce, a posebice kad me nazoveš "samo prijateljicom". Ja više nisam ista osoba i ne mogu naći riječi kojima sam ti opisivala svoje osjećaje jer te sam riječi izgubila onoga trena kada sam ih prvi puta izustila. To je zapravo ljubav i ja sam u njoj, i ja sam zaljubljena. Dok ti pišem evo, slušam pjesme koje smo nekada zajedno slušali i sve one tužne pjesme sada mi i nisu tako tužne. Sad shvaćam kako si ti jedini bio uz mene i pomogao mi uklopiti se govoreći kako sve pjesme u mojoj glavi mogu biti prepjevane. Sve mi to sada strašno nedostaje i osijećam kako je prošlo previše vremena pa se bojim da ćeš me jedva prepoznati slijedeći puta kad me vidiš. Stoga te molim da mi oprostiš. Mrzim svaki svoj pokušaj kojim sam te nastojala zaboraviti. Molim te, sjeti se onoga što si mi govorio: "Uvijek voli!" pa mi se vrati da zajedno slušamo one naše pjesme i sve one loše pjesme nam uopće neće biti tako loše. To bih voljela, zapravo za tim žudim...
Ovaj preeeeeedobar sastav napisala je jedna cura iz mog razreda, moja jako dobra prijateljica, i potakao me na razmišljanje. Zapravo vidim da sam i ja u tom sličnom položaju kao i ona u tom sastavu šta se tiče ljubavi... e. Btw: Moja draga frendica zamolila me da ovin sastavon i ovin poston kažen da ona upravo to šta piše unutra poručuje Toniju N. Eto toliko.....
Post je objavljen 05.06.2006. u 20:50 sati.