Capo di MAFEST, Darijo Antunović, specijalno je za Q blog napisao svoje viđenje upravo završenog stripovskog događaja godine. Pa, što kaže? Što kaže?
Zaista mi je trebalo desetak dana kako bih se objektivno mogao osvrnuti na premijerno izdanje makarskog festivala stripa. Pitate se koji je bio razlog za tu vremensku distancu?
Emocije.
Previše je emocija utkano u cijeli ovaj projekt da bi se odmah po završetku moglo objektivno odgovoriti na najčešće pitanje koje su mi svi postavljali: «Jesi li zadovoljan MaFestom?»
Sada napokon mogu kazati kako sam u isto vrijeme i prezadovoljan i nezadovoljan.
Naime, kada smo Dado Raič i ja krenuli s projektom «MaFest – godina prva» ni u snu se nismo mogli nadati nekim stvarima koje su se na kraju dogodile. Prije svega tu mislim na činjenicu da je već premijerno izdanje imalo goste iz kreme svjetskog (Hermann), hrvatskog (Macan, Ribić, Sudžuka, Solanović, Petruša) i srpskog (Grabović) strip stvaralaštva. Nadalje, tko je uopće mogao očekivati da će posjećenost biti na razini na kojoj je bila? Iskreno, u optimističkim trenucima vrtjeli smo u glavi brojku od 200 stripofila. Konačan podatak od 464 akreditirana posjetitelja naprosto nas je oduševio i zbog toga smo iznimno ponosni. Dovesti u Makarsku, gradić sa 16.000 stanovnika, ovoliki broj autora i ljubitelja stripa sa svih strana svijeta znači samo jedno: «Strip je živ!»
Takva konstatacija vrijedi više od svega jer je naprosto čudotvorna. Naime, ona briše umor, vraća san i naprosto hrani iznutra sve nas koji smo bili dio toga… A bilo nas je puno.
Zbog čega sam onda nezadovoljan? Valjda zbog činjenice što sam sebičan. Naime, žalostan sam jer nisam imao dovoljno vremena za sjesti i popričati sa svim onim prijateljima i poznanicima koji su potegnuli do Makarske iz svih mogućih krajeva Europe. Previše sam bio rastrgan u borbi da sve prođe kako treba tako da je za druženje na kraju ostalo malo ili nimalo vremena.
Ipak, ono što je jedino važno je kakav osjećaj su sa sobom iz Makarske ponijeli stripofili. Bilo me je strah da nešto ne pođe po zlu, jer ipak je ovo prvi put da radimo nešto slično, no svi e-mailovi koje sam primio po završetku festivala ohrabrili su me i potvrdili kako su sve one besane noći imale smisla.
Nadam se kako ste do sada već primili razglednice s Martinom, Dianom, Javom i Sergejom i nadam se da su vam se svidjele. Njihov cilj bio je pokazati kako MaFest nije projekt koji će plesati samo jedno ljeto, nego festival koji pretendira postati nešto što niti jedan stripofil koji drži do sebe neće moći propustiti. Bazu stripofila s makarskog primorja, koja je nukleus MaFesta, čine Renky, Sandro, Dina, Kićo, Ante, Goran, Mladen i nas dvojica. Upravo ova činjenica, kako iza MaFesta ne stoji samo jedna osoba, temelj je dugoročnosti projekta. Prijatelje, suradnike i kolege sa svih strana svijeta koji su pomogli u organizaciji neću niti pokušati spomenuti jer bi to značilo još jednu ispisanu stranicu A4 formata. Samo ću im se zahvaliti do neba!
Na kraju, ne zaboravite podcrtati vikend od 18.-20. svibnja iduće godine. Čekamo vas u Makarskoj u društvu Martina Mysterea…