Marketing
CAPABLANCA – ALJEHIN
Nekoliko godina poslije meča Lasker – Capablanca, najveće uspjehe na turnirima požnjeli su Aljehin, Rubinstein, Nimzowitch i Bogoljubov. Od ove trojice Aljehin je imao najviše osvojenih prvih mjesta i kao takav se već nametnuo za budućeg izazivača. Rubinstein mu je bio najozbiljniji konkurent, na žalost, nije mogao obezbijediti potrebna financijska sredstva. Slično se dogodilo i s Aronom Nimzowitchem. Aljehin je, uspio ipak, deponirati 1000 dolara. Do ovog dvoboja dva ljuta suparnika za crno-bijelom pločom odigrali su 10 partija, od toga je Capablanca dobio tri a sedam su remizirane. Dočim, na turnirima četiri puta se Aljehin plasira ispred Capablance. Ako se ovim trima pobjedama dodaju i dvije pobjede u egzibicijskom matchu, onda je Capablanca pet puta ukupno trijumfirao nad Aljehinom, dok ruski majstor nijednom. U predvečerje same borbe, Capablanca je bio veliki optimist i skoro uvjeren da Aljehin neće dobiti ni jednu partiju dok je Bogoljubov smatrao da će Aljehin zabilježiti bar dvije pobjede.
Začudo, Capablanca se nije pripremao za meč, oslanjajući se pretežno na svoj prirodan dar, veliko iskustvo, i bogato poznavanje šahovske igre. Zar u ranijim susretima nije bio superioran? S druge strane, Aljehin ni jednog trenutka nije potcijenio svog rivala, mada je intimno vjerovao u vlastite snage. Nekako pred meč on je izjavio: «Da, zaista je teško zamisliti kubanskog majstora, kako će izgubiti šest partija, ali je isto tako teško vidjeti kako će Capablanci poći za rukom da mene savlada također šest puta.»
POČETAK MEČA
U Argentinskoj prijestolnici, odnosno u Buenos Airesu, 16. rujna 1927. godine započeo je dvoboj najvećih šahista XX vijeka. Igralo se do šest pobjeda, uz uvjet da se pri rezultatu 5:5 meč prekida i proglasi neriješenim, s tim da Capablanca zadrži titulu. Inače, ovo je bio prvi slučaj u povijesti borbe za svijetsku krunu da su se dvojica igrača susrela baš kad su bila u naponu svojih šahovskih, duhovnih i fizičkih moći. No, bez obzira na ovo, Aljehinov zadatak bio je veoma težak, utoliko prije što u ovom meč-duelu Capablanca je trebao izgubiti više partija, upravo više nego za posljednje desetljeće svoje šahovske aktivnosti.
Da bi legitimno odigrali ovaj meč Aljehin je bio primoran prihvatiti bilo čije državljanstvo, jer na turnirima je mogao igrati bez državljanstva, ali za titulu svijetskog prvaka morao je primiti nečije državljanstvo. On se odlučio za Francusku. Prije matcha, Aljehin je pažljivo proučio Capablancinu igru, i tom prilikom naravnoi uočio, njegove slabosti i mane. Aljehin je zaključio: «Potrebno je bilo vremena da bih se oslobodio utiska, jer je od Capablance već bila stvorena legenda da je nepogrješiv i neranjiv. Ukratko rečeno, da je šahovski stroj. Međutim, mora se priznati da je Kubanac prvoklasan šahist, ali je ipak u suštini čovjek, koji griješi kao i svi drugi ljudi...»
Prva partija je završena Aljehinovom pobjedom i u širokoj javnosti primljena kao pravi šok, čak i među najzagriženijim Aljehinovim pristalicama. Poraz na startu, veoma je teško pogodio Capablancu. Smjesta je uzeo slobodan dan i s prijateljima otišao na izlet. Remi u drugoj partiji i pobjeda u trećoj Capablanci su povratili samopouzdanje. Poslije sedme partije kubanski majstor je vodio s 2:1. Stekao se utisak da match ipak ide svojim predviđenim tijekom. Nekoliko remija, pa pobjeda Capablance. Već u devetoj partiji Aljehin je izvanrednim manevrom uspio spasiti izgubljenu poziciju. Izgleda da su Capablancu izdali nervi i kod njega su se već iskazivali znaci neuroze, žalio se često da mu smeta galama i zahtijevao da se iz sale isprazni publika.
Post je objavljen 05.06.2006. u 18:47 sati.