Bili smo dobri prijatelji, dok nije zaiskrila ljubav,
Kažeš kako si mojom toplinom bio tako ponesen.
A ti si riječima, uvjerljivošću, toplinom svoje duše,
Jednostavno me natjerao, da se tobom zanesem.
Istresla sam ti pred noge sve svoje osjećaje,
Sve tajne, tuge, sve snove sam pružila novoj sreći.
I sve si to uzeo i jedno vrijeme bjesomučno koristio,
Da bi mi sada okrenuo leđa bez ijedne popratne riječi.
A i što znači riječ jednog muškarca poput tebe,
Što znače date zakletve i lažna obećanja i snovi?
Preživjet ću , zlato moje, iako neće biti nimalo lako,
Ali ne brini, tvoje će mjesto sigurno zauzeti netko novi.
Koji mi neće pričati jedno, misliti drugo, a raditi treće,
Čiji me postupci i riječi neće na suze natjerati.
Sve ono što sam ti pružila, svu moju ljubav,
Slobodno ponesi sa sobom, neću ti zamjeriti.
I njemu ću pružiti dovoljno mojih osjećaja i nježnosti,
Iskrena duša sve to ponovo obnavlja u samoj sebi.
Ali te molim, nikad se više ne vraćaj u moj život,
I nikad ne traži od mene, da se ponovo vratim tebi.
Ne bih to više niti dopustila, a niti bih mogla.
Kad pukne ljubav bolno zvoni i odjekuje tuga.
Ali kad u život ponovo pustim nekog drugog,
Tada ću biti samo njegova i više ničija druga.