Nase slijedece odrediste bio je San Cristobal de las Casas, mali gradic u brdima meksicke provincije Chiapas. Udaljen je od Palenque-a samo 200-tinjak kilometara, ali ipak nam je trebalo skoro 5 h da do njega stignemo. Nigdje autoceste, puno okuka, svuda lezeci policajci. Uz to smo imali dva vozaca ludaka kojima je najomiljenije bilo pretjecati ogromne kamione usred okuke gdje nista ne mozes vidjeti. Nekoliko puta sam se stvarno uplasila da cemo pasti u provaliju ili se zabiti u nadolazeci kamion. Pravo je cudo da smo uspjeli stici u jednom komadu.
Cim smo izasli iz autobusa okruzila nas je hrpa ljudi nudeci nam sobe u hotelima. Ovo je zapravo bio prvi put da nam se to dogodilo otkad smo u Meksiku i mogu vam reci da ima to svoje prednosti. Svi se prakticki tuku da uzmes njegovu sobu, a ti kao pravi kralj mozes birati sto zelis. Nakon svog jada i bijede u Palenque-u htjeli smo ovaj put imati malo bolju sobu. To nam je na kraju i uspjelo. Hotel je super izgledao, a i soba je bila dobra, sve besprijekorno cisto, uredno, lijepo namjesteno i ugodno. Imali su i praonicu pa su nam lijepo za nekoliko eura oprali i osusili robu. Imali smo samo jedan mali incident: zenska na recepciji mi je pokusala ukrasti 50 pesosa. U prvi mah nisam nista skuzila, otisla sam u sobu i tek kasnije mi je sinulo da mi je vratila premalo novaca. Otisla sam na recepciju pozaliti se i uz puno racunanja na digitron (je, je, stvarno je tesko izracunati koliko je 500 minus 425) dobila sam svoj novac. Primjecujem da se sve vise usudim zaliti se ako je to potrebno. Ako te ljudi pokusavaju opljackati, pa zasto bi se ti onda sramio nesto o tome reci? Oni su ti koji se trebaju sramiti.
San Cristobal je lijepi mali gradic sa sarenim kucama i crvenim krovovima. Osjeca se neki planinski ugodaj, pa me je zbog toga bas podsjetio na neke gradove u Peruu. Grad je dosta civiliziran (pogotovo za razliku od Palenque-a), imas vise izbora sto se tice hrane (da ne moras stalno jesti tortilje u svim oblicima i velicinama), uredan je i cist. Ali ima i jedna negativna strana koja se primjecuje vise nego u ostalim dijelovima Meksika u kojima smo do sada bili: ljudi su nametljivi. I to ne svi ljudi, nego pripadnici indijanskih naroda. Kad god hodas ulicom, zaskoci te netko u tradicionalnoj odjeci pokusavajuci ti prodati svakakve gluparije, a obicno nekakve tekstilne proizvode. Ono sto je najgore je da ne prihvacaju "ne" kao odgovor, nego te pola sata moljakaju da ipak nesto kupis. Jednu vecer mi je jedna krezuba bakica pokusala prodati nekakav stolnjak, sto li, koji je prvo kostao 140 pesosa. Kad je vidjela da smo nezainteresirani, pocela je snizavati cijenu i dosla do 110. Nama je to sve bilo prenaporno pa smo otisli na drugu stranu trga. Iznenada iza sebe cujem "90" pa "80" i mislim se sto je to sad, kad skuzim da to bakica iza nas trci i jos uvijek snizava cijenu svog stolnjaka. Ovi ljudi jednostavno ne razumiju da mi ne zelimo njihov glupi stolnjak. Ili jedan covjek koji nam je minimalno 10 puta u 1 dan pokusao prodati kabanice. Pa on ima svakakve boje, pa ovo, pa ono. Stvarno prenaporno.
Govoreci o kabanicama.... U San Cristobalu smo po prvi put primjetili da smo u Meksiko dosli u kisnoj sezoni: oba dana koja smo bili tamo padala je kisa. Obicno bi pocela popodne oko 5-6 sati i onda padala neko vrijeme. Posebno je drugi dan bio kisovit, kisa je padala cijelu vecer. Srecom da je vecinu dana bilo suho, pa smo imali dovoljno vremena razgledati sve sto smo htjeli.
Iz San Cristobala smo isli na eskurziju u kanjon Sumidero - kanjon rijeke Grijalve. Dobro nas je propuhalo, a i izgorili smo, ali bilo je zanimljivo. Kanjon je na nekim mjestima i do 1000 m visok. Obicno u rijeci ima dosta krokodila, ali zbog visokog vodostaja tesko ih je vidjeti (tako nam je rekao vodic). Uspjeli smo vidjeti dosta malih krokodilcica od kojih su neki bili dugi samo nekoliko centimetara, ali steta da nismo vidjeli nijednog velikog. Iako bi ja vjerojatno umrla od straha da se to stvarno i dogodilo.
San Cristobal je za sada nase posljednje odrediste u Meksiku. Oko tjedan dana cemo provesti u Guatemali da bi nakon toga nase putovanje zavrsili na najjuznijem dijelu Meksika - poluotoku Yucatanu.
Slike iz San Cristobala jos slijede.
Post je objavljen 05.06.2006. u 04:59 sati.