Kaj da velim? Odlično je bilo! Al, ajmo ispočetka!
Dakle, bismo ja (magarac na 1. mjestu), Ivy Omega, starci, teta Maca i kumovi na Apocalyptici. Kasnili su 50min, zbog tehničkih razloga (mislim da suim bubnjevi neš štekali...), svi su pizdili osim mene. Jednostavno nemreš doć na koncert i očekivat na buju počeli u osam nula nula kak piše na karti... tad je počela svirat Ana Rucner. Super svira, skroz se ufurala u svoje 'čelo... Ma odlična je bila, al, iskreno, smo svi jedva čekali da ode, svaka čast Ani, njenom novopečenom braku i trudnoći, al mi oćemo Apocalypticu!
Onda nam vele da imamo 15min pauzu, opet svi počnu pizdit... I napokon počnu! Svirali su naj-hitove: Hope, Nothing Else Matters i moj favourite (mislio sam da ga uopće neće svirat jer su ga tek na kraju odsvirali) Hall of Mountain King.
Ivy & ja smo odmah sišli tam do pozornice i ostali tam cijeli koncert! Super je bilo, bili smo u 3. redu od pozornice, sve smo vidli, skakali smo, vikali, podivljali, gurali se sa bangerima... Na kraju sam bio 2mm (realno 10cm) od jednog od njih, išo se rukovat s nama, al figa! Nisam imo tu čast!
Triput smo ih vadili na bis, što se čini puno, al i nije, jer su na svakom bisu odsvirali samo jednu stvar i opet pobjegli. Al smo im se svidjeli, vidjelo se. Zagrebačka publika nikad nije loša, sam je treba znat ugrijat!
Post je objavljen 05.06.2006. u 01:47 sati.