Marketing
Eto, tek toliko...
Ne znam točno šta želim napisati, ali moram barem nešto reći... Blogeri pomalo sam izgubljena i teško mi je... Ali jedna je prekrasna priča završila a ja sam se u svemu izgubila i ne znam što bih trebala osjećati: sreću što mi se nešto tako lijepo dogodilo ili tugu zato što je završilo? No, dobro neću sad više ništa reći jer ovo je ipak net, pa je to dosta i previše...
I da hvala svima koji su stali uz mene, dali mi podršku i pokazali mi da me vole i da su tu za mene bez obzira što se desilo, stvarno vas volim i toliko sam sretna šta vas imam i šta na vas mogu računat... Da nema vas ni mene ne bi bilo i naravno da na vašu Tonku možete računat uvijek i kad je najteže i kad je najljepše, baš kao šta ste uvijek mogli! Stat ću uvijek uz vas, baš kao što sam do sad bila spremna pomoć i nadam se i pomogla, jer vi ste moje blago koje čuvam, volim i koje ne dam nikome! Znate vi koji ste i najbolji ste i najdraži ste!!!
Evo sad samo jedna pjesmica koja me podsjeća na moju sestričnicu (volim te!) i na moje djetinjstvo i to je pjesma koja je zadnjih nekoliko dana puno slušana, jer me svaki put razvedri 
i podsjeti na bezbrižne dane djetinjstva:
Idi
(Petar Grašo)
Vrijeme leti, vrijeme mijenja sve
Teško mi je nositi se s time
Ljudi odlaze, ljudi dolaze
Ne govori nikom svoje ime.
Srce sam ti davno predao
Vruce kao pecivo na dlanu
Znam bio sam lud
Al' vise nemam kud
Zato molim te pusti me.
Idi, zauvijek zalupi vratima
Idi, pusti da borim se satima
Živi i s drugim dijeli sve
Al' ne zaboravi da netko volio te je!
Lijepo, šta ne??? Svih vas volim!!!
Post je objavljen 04.06.2006. u 21:55 sati.