Marketing
mate bUlić
Čitam slobodnu danas. Slobodnu dalmaciju, nekad velike novine, koje su za vrijeme drugog svjetskog rata bile simbol slobode i borbe protiv okupatora i domaćih izdajica. I naletim na intervju sa Matom Bulićem.
I onda se pitam, zašto ja uopće znam ko je on.
Uglavnom čitajući njegov intervju i uzevši u obzir da je on popularan u našoj zemlji i među našim ljudima u inozemstvu, shvatio sam zašto smo tu gdje jesmo. Mislim na Hrvatsku. Državu u kojoj živimo. I zašto tako sporo napredujemo prema zapadu.
Da meni netko ponudi da iz zajebancije dam intervju u kojem bi pokušao ispasti što siroviji, zatucaniji i unazađeniji u razmišljanjima ne bi uspio.
Evo nekoliko Matinih odgovora:
Što da vam sada vaše kćeri kažu da su lezbiljke?
Mislim da smo moja žena i ja dovoljno truda uložili da one to ne budu.
Homoseksualnost nije u odgoju, nego u genima?
Siguran sam da nikako ne mogu imati taj gen.
Hercegovci ne mogu biti gay? Postoji neka studija?
Kažem svoju smo djecu pravilno odgajali!
Što je sa ustaškom ikonografijom na vašim koncertima?
Pazite, nemam ja što osuđivati, jer ne mogu nikome zabraniti što da unosi.
Zašto ne osudite?
Iz jednog razloga: Ta ustaška ikonografija predstavlja nešto loše, veliča smrt, nadmoć jedne nacije...
Pa mislim, opet velim ne mogu zaista dati sud o tome jer ni sam nisam načisto...
Petokraka je zlo, a "U" je zakon?
Organizator ne bi dopustio da zastava sa petokrakom uđe u dvoranu.
A Pavelićevu sliku bi propustili?
Tu ostajem bez komentara.
Priznajete hrvatske sudove?
Naravno, zašto pitate?
Sud je rekao da je Mirko Norac zločinac.
Norac nije zločinac!
Mate još navodi da njegovi pjesmuljci niti malo ne sliče na srpske i bosanske na koje mu se, kako on to kaže, ježi dlaka.
E, sad nastranu njegova retardirana razmišljanja o glazbi i pitanjima seksualne orijentacije, ali izjave u kojima se očitavaju njegova fašistička razmišljanja su za zamisliti se.
Postoje ljudi koji tako razmišljaju, ja neke znam, ali opasnost leži u tome što Mate na svojim koncertima skuplja ljude koji slično razmišljaju. I onda se druže. U ustaškim odijelima. I razmijenjuju sličice Ante Pavelića.
Ali lukav je Mate. U intervjuu nigdje nije izričito veličao ustaštvo. On naime na škakljiva pitanja nema komentara.
Za ustašku ikonografiju nema komentara, a petokraka mu je zlo. Ona ne može na njegov koncert.
Za ovakav intervju bi Mate u Njemačkoj odlepršao u zatvor. Kod njih samo da netko nanjuši da veličate nacizam i negirate holokaust, idete iza brave.
I sad, kako ćemo mi u EU kada dosta dobar dio građana tako razmišlja?
Prošlo je toliko godina od drugog svjetskog rata, a naša zemlja je i dalje podijeljena.
Neki su pokušali izjednačiti partizane i ustaše. Fašizam i komunizam. U saboru čak.
Zamislite izjednačiti partizanski pokret čiji temelj je ljudska jednakost, sa pokretom koji je temeljen na uništavanju drugih, na veličanju jednog naroda u odnosu na druge. Sa pokretom koji je donio toliko zla i razaranja i koji je cijeli svijet osudio. Taj cijeli svijet je osnovan na antifaštičkom pokretu.
Ne pokušavam omalovažavati žrtve komunističkog režima. Komunizam je samoj svojoj suštini jako pozitivna ideja. Ali samo ideja. Utopija čista. Ali pozitivna. Izvedba te ideje je nemoguća. Fašizam i nacizam nisu pozitivni. Niti malo.
Komunističke žrtve u bivšoj Jugoslaviji su bile žrtve samoočuvanja tog pokreta. Stradavali su oni koji su se pobunili protiv komunizma. Nije bilo bitno jeste li Hrvat, Srbin, Musliman... Najebali bi ako pričate protiv Tita i partije. Dakle ako ste željeli ostati živi mogli ste. Židovi u Njemačkoj nisu.
Žrtve s koje god strane pogubljene, su žrtve. To nitko normalan ne osporava. Uopće nisu bitni brojevi. Ubijete li jednog ili 100 ljudi, zločinac ste.
Veličati pokret čija je ideja bila istrijebiti ostale narode je zločin.
To neki ljudi nikako da shvate...
Post je objavljen 04.06.2006. u 19:44 sati.