Marketing
Post o njemu number.. neznam ni ja koji..
O majko mila razuzdanog života. Pluća mi krepavaju od količine katrana. Sinoć sam popušila ako ne i tri kutije cigareta. Katastrofa. Definitivno moram prestat. Ali onaj užitak kad uvučeš i ispuhneš dim. I gledaš ga kako se izvija...aaaaa..drama...Inače bijah sinoć vani kako znate, i bio je...ON. Nije mi toliko bio napet. Voljela sam kad bi mi bio u blizini, ali nije mi opet toliko ni falio. Nisam se zaljubila i neću se zaljubit! I normalno da govorim da je loše bit zaljubljena u njega, bolje bi mi bilo da se zaljubim u gay svećenika nego njega, ako imalo pratite postove znat ćete zašto. Sinoć mi je bilo prelijepo. A najgore je što sam mu neopisivo draga. Ali on ima jebačicu tako da mu nisam valjda zbog "toga" što može dobiti od mene draga. Što mi uisitnu odgovara, jer se nadam da me gleda prijateljskim očima, iako njegova spika često završi perverznom misli i ponekad jebozovnim osmjehom, ali kako god bilo da bilo, naš odnos najdalje dokud može dogurat je prijateljstvo..
Isse, umrem od jebenog feelinga kad me dugo promatra sa onim vragolastim smješkom. Eh,koji je to feeling. Kad me čvrsto,čvrsto zagrli da ne mogu disat i onda me poljubi u obraz s onom neobrijanom bradom kad da sam mu sve na svijetu...Ili kad se počnemo vrijeđat i psovat jedno drugo jer nam tako dođe, i onda mi se na kraju svega opet nasmije, ili kad me lupi po bedri i samo mi ime izusti jer mu opet tako dođe, a svaki dodir koji napravimo završi tako jebenim pogledom u očima da bi naprosto umrla od trnaca koji mi prolaze tijelom..Svaki trenutak s njim je savršen. Zašto? Zato što mogu biti s njim ono što jesam, u potpunosti, bez skrivanja i zato što sam mu draga takva. Mogu biti prosta, drska i luda, nikad mi neće prigovorit nego će napravit istu ili goru stvar, a to je tako dobro od konstantnog stišavanja cijeli moj život i jednih te istih rečenica - smiri se, prestani, nemoj se smijat, ne budi luda..bla bla bla...Zaljubljena sam u feeling koji osjećam kad sam s njim i to je sve. A sad bi bilo vrijeme da prestanem pisati o njemu, jer samo tako podgrijavam već ionako zagrijane osjećaje a i vjerujem da sam dosadna do krajnih granica. Ali što ću kad mi se sve počelo vrtiti oko njega.
Inače, ja neznam kakva je ovo energija u zraku, ali sve je tako čudno postalo. Moj život, ljudi oko mene, ja sama. Sve sami freak do freaka. Muškarci što se lijepe na mene, biseksualci, homoseksulaci, čudaci, narkomani, što to ja zaboga imam da bi ih baš ja privukla. Jedino u što bi povjerovala je da se sviđam nekom napaljenom bauštelcu koji pičke viđa jednom godišnje i to ako mu se posreći. Definitivno imam neki ugrađeni magnet za freakove, ne nalazim drugogo razloga. Ali ovaj život...da mi je netko rekao prije 3 godine da ću postati ono što sam postala, rekla bih da je definitivno lud. Ma kakva god da sam, najbitnije je da me ljudi prihvaćaju i da nemam sloj maski s njima u društvu.
I shvatih da, otkad postaneš uistinu ono što jesi, počinješ intrigirat ljude. Prijateljstva se sklapaju brzinom munje, sve je duplo lakše. Ali to je težak i trnovit put koji nisam stekla na prirodan način, tako da se ne bi čudila da mi se sve to jednog dana odbije od glavu. Ali guštam. Iako je kaos u enormnim razmjerima čest u mojoj glavi, ja iskreno guštam u svemu što mi se događa. Samo sam pomalo zbunjena, jer je sve došlo nenadano i brzo, a iskreno vjerujem da me čeka još puno ljepih trenutaka. Pomalo se bojim jer putem u nepoznato kročam, polako ali sigurno. I ne žalim se jer mi se ispunjava jedna od životnih želja, a to je da mi život ne bude uobičajen i prosječan. Ali životni stavovi se mjenjaju kao čarape, i tko zna što želim danas,hoću li to željeti to i sutra.
P.S. Jel vam štima sve s dizajnom i jel mi zna tko reć zašto mi se riječi odvajaju u ovako velikom razmaku na nekim mjestima ?
Post je objavljen 04.06.2006. u 19:32 sati.