Jutrom budiš me tim pogledom što je moj a očigledan
stavljaš mir u moje naručje, puštaš sve i diraš osmjehe
Sve su rijeke k tebi potekle, snage vala kišom donijele
Burom digle moje tamnice, teške snove sve razorile
Uzdrmavrši tuste tmine, misli česte tek si načeo
Sve stavio u sumnjanje, naslutio novo buđenje
I ja tako gledam te, tko si, odakle i kakav si
začuđena, sva privučena, tu gdje su tvoji osmjesi.
Sjećanje naslućuje postojanje tvoje snažno
u mislima mojim tajnim, željama razigranim
Pa mi osmjeh kiti lice i ti ga prepoznaješ
Svoje snove bolne, davne, mome duhu ti dodaješ.
Ogledalo ti si moje, sjajno, bučno i okruglo
Što radost mi željnu daje, odsanjanu tako sjajnu
A zrcalo ja sam tvoje, glatko nježno ulašteno,
skakutavo nasmiješeno, duši tvojoj pridruženo.
Post je objavljen 04.06.2006. u 20:19 sati.