I taaaakoc...Nisam izgubila razum...josh uviek...Ali neke stvari me znaju totalno izbacit iz takta. Ljudski odnosi su se totalno poremetili u zadnjih 10-ak godina. Prijateljstvo je kao pojam možda nekad i postojalo.Mislim na ono muško-žensko.
Danas gledam na to kao izumiruću vrstu.
I to iz čistog razloga što sam se i previše puta uvjerila u to. Mislim, ako si otvoren, i želiš ljudima dopustiti da ti se približe, zašto se odjednom njima mora cijeli svemir urušiti, i oni odjednom shvate da si ti njihov missing link, i da žele upropastiti sve što ste ikad imali baš zato što bi oni probali nešto.
A jeste im dali ikakvog povoda? Osim što želite da se netko osjeća ugodno u vašem društvu. I onda... neugodnjak.. i to teški.. jer tu osobu morate gledati svaki dan. A nemate neki definitivno određeni razlog zašto ste ga odbili. Jednostavno jer nije ono što želite. I sad se postavi pitanje: kako ne srušiti čovjekov ego,a u isto vrijeme ostati vjerna sebi. Jer ipak, realno gledajući, ta osoba vam nešto znači u životu, ako ništa to je slučajni prolaznik broj 2 kome ste na one usamljene dane mogli uputiti toplu riječ u nadi da će vam biti uzvraćena. I sad.. suočiti se s ponedjeljkom...hmmm...
I onda gledaš kako se sve ponavlja
I kako te razum polako ostavlja
...Macy Gray...Still...
Post je objavljen 04.06.2006. u 19:28 sati.