Mogao je biti vrhunski sportaš - rukometni reprezentativac, mogao je birati najbolje djevojke, provoditi se, tulumariti,... Umjesto lagodnog života koji mu se smiješio, Goran Kotaran izabrao je u 23. godini postati serijski ubojica kakvog sela na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i cijela banjalučka regija, nisu imale posljednje desetljeće. Nage leševe zadavljenih Predraga Vrbana i Seada Kanurića, posute umjetnim gnojivom kako bi se brže raspali i licem okrenute prema zemlji, policija je u njegovu dvorištu, kod kokošinjca i blizu šume, iskopala prošloga tjedna. A je li lani rukama zadavio, a zatim na smetlištu zapalio mjesnu prodavačicu Irenu Predojević, još se istražuje. Provjerava se i ima li kakve veze s pričama o famoznim nestancima skitnica s ovoga područja...
Član bande
Prvo ubojstvo za koje se pouzdano zna učinio je sa 19 godina u Švedskoj. Bio je tada član bande Original Gangsters, pretukao nekog dečka i bacio ga u jezero, da se utopi. Iste godine drugog je Šveđanina izrešetao dok je mladić slavio svoj 18. rođendan. Za ta je dva života koja je uzeo u švedskom zatvoru proveo tek devet mjeseci jer su mjerodavni utvrdili kako se treba liječiti pa su ga deportirali kući - u Kozarsku Dubicu, gradić na granici s Hrvatskom.
- E, nema ti ovdje ni države, a kamoli liječenja - nevoljko će njegov stric Ljubomir Kotoran. Pronašli smo ga u naselju Leptihor, nekadašnjem Begovu Stanu. Tu Kotaranovi imaju dvije kuće, stričevu i onu u kojoj je s bakom živio Goran. Bila je tu nekoć i njega majka Elvira, Bošnjakinja, čak i kad je otac Dušan u kuću doveo novu ženu - Milenu Kos. U istoj su sobi, vele mještani, spavali Elvira na jednom i Dušan i Milena na drugom krevetu, sve dok Elvira nije spakirala stvari i otišla put Švedske. Trogodišnji dječak ostao je s ocem sportašem i maćehom. Tata ga je kasnije upisao na rukomet, vodio na treninge u banjalučki RK Borac, u kući mu napravio teretanu, u dvorištu igralište...
- Kakav je on udarac imao! Golmani nisu imali šanse - sjetno će stric.
Na početku rata Dušan Kotoran je na mjesnom trgu ubio nekog Peru iz Hrvatske Dubice, navodno zbog svađe oko auta. Je li mu suđeno, nitko pouzdano ne zna, uglavnom nedugo nakon toga Dušan je sa Milenom otišao u Švedsku. Goran je ostao s bakom, ali otac i maćeha su se brzo vratili pa je dječak nastavio sportski život.
Otac - životni uzor
Otac Dušan, za kojeg kažu da je bio pomalo “mrk tip”, dječaku je postao životni uzor. Ali, njegovi snovi su prekinuti u prosincu 1999. godine. Tada je Rodoljub Bijelić ubio Dušana Kotarana:
- Odvukli su ga iz kuće, ranili i vozili po gradu, dok nije umro. Odradila ga je mafija, u koju je umočena i ovdašnja policija, valjda zato jer je moj brat previše znao. Goran je onda otišao u Švedsku, Elvira je za njega unajmila stan, da nastavi trenirati, ali nije više bilo šanse. Uključio se u tu bandu, pričao mi da je on jedini preživjeli. U posljednje vrijeme se bojao, nabavio je četiri krvoločna psa i smjestio ih oko kuće. Prije dva mjeseca netko mu je pucao na kuću pa sam tada preselio svoju 83-godišnju majku u stan u gradu. - kaže Ljubomir Kotaran.
Njegov nećak je sada u banjalučkom zatvoru, zajedno sa Miroslavom Gligićem i Borislavom Dabićem, osumnjičenima da su mu pomogli zakopati tijela. A u istoj je kaznionici i Rodoljub Bijelić pa su u zatvoru pojačane mjere sigurnosti, kako mladić ne bi ostvario svoju želju za osvetom.
Post je objavljen 04.06.2006. u 12:52 sati.